Za zastrašujući podatak o stotinjak praznih poslovnih prostora samo u dvije ulice iz najužeg sedišta Slavonskog Broda, saznao sam od Stribora Uzelca Schwendemana. Flaneur, sakupljač ideja koje naviru iz brodskih ulica za svoje feljtone koji trebaju ponovo „izmisliti“ ovaj grad, znatiželjan i nepovjerljiv prema općim tvrdnjama, osobno je, za vrijeme duže šetnje, prebrojao brodsku pustoš koja, po svemu sudeći, nikoga ne dira osim još uvijek one koji su radeći donedavno u tim prostorima zarađivali za kruh svagdašnji. Provjerio je Stribor zapravo i s te strane dubinu gliba u koji su zapala brodska kola. Alarmantno.
Što dodati ovom nevjerovatnom podatku nastalom kao posljedica sveobuhvatnog društvenog poremećaja kojeg izaziva recesija, ali i nebriga gradskih vlasti? Možda to da među tim prostorima sigurno ima i onih koji su u vlasništvu Grada i da će Grad zbog toga imati smanjene prihode. Možda i to da su mnoge trgovine rekle svoje zauvijek zbogom, jer su gradski oci tijekom ovih godina gospodovanja gradom kao svojom prćijom dopustili da se nekoliko robnih lanaca izgradi 300 metara od samog središta grada, te da se i zbog toga konačno podave mali poduzetnici i trgovci kojima je voda problema nametnutih od preskupe države i pametnih planera gradskog prostora došla do donje usne.
Poslovni prostori zjape prazni, a Grad uporno raspisuje natječaje za iznajmljivanje slobodnih poslovnih prostora u svom vlasništvu po punoj cijeni. Umjesto da u cilju vraćanja živosti u grad smanje cijene najma i da glavni trošak za buduće najmoprimce budu režije.
Možda predstojeći vatromet u povodu Dana grada donese zaborav na mrklinu kojom je obavijeno brodsko poduzetništvo, mali obrtnici i svi koji su izgubili šanse na poslovno postojanje. I ne samo poslovno.
Što dodati ovom nevjerovatnom podatku nastalom kao posljedica sveobuhvatnog društvenog poremećaja kojeg izaziva recesija, ali i nebriga gradskih vlasti? Možda to da među tim prostorima sigurno ima i onih koji su u vlasništvu Grada i da će Grad zbog toga imati smanjene prihode. Možda i to da su mnoge trgovine rekle svoje zauvijek zbogom, jer su gradski oci tijekom ovih godina gospodovanja gradom kao svojom prćijom dopustili da se nekoliko robnih lanaca izgradi 300 metara od samog središta grada, te da se i zbog toga konačno podave mali poduzetnici i trgovci kojima je voda problema nametnutih od preskupe države i pametnih planera gradskog prostora došla do donje usne.
Poslovni prostori zjape prazni, a Grad uporno raspisuje natječaje za iznajmljivanje slobodnih poslovnih prostora u svom vlasništvu po punoj cijeni. Umjesto da u cilju vraćanja živosti u grad smanje cijene najma i da glavni trošak za buduće najmoprimce budu režije.
Možda predstojeći vatromet u povodu Dana grada donese zaborav na mrklinu kojom je obavijeno brodsko poduzetništvo, mali obrtnici i svi koji su izgubili šanse na poslovno postojanje. I ne samo poslovno.