Robert Anic, Ivo Cagalj/PIXSELL

Uzalud je Robert Jarni igrao za Juventus i Real, a još uzaludnije je vodio hrvatsku U17 reprezentacije. Bivši ‘hajdukovac’ iskreno je rekao da će u dvoboju Betisa i Dinama navijati za španjolski klub jer je i za njega igrao, a za Dinamo nije. Na to ga je Dinamov nogometaš Bruno Petković nazvao klaunom. A na spominjanje klauna hitno je reagirao uvijek budan i ‘domoljubno’ utreniran Hrvatski nogometni savez i smjenio Jarnija s mjesta izbornika U17 reprezentacije. Objašnjavajući da izbornici ne smiju otvoreno navijati za protivnike hrvatskih klubova u europskim natjecanjima. Tko je kriv Robertu Jarniju. Mogao je za Betis večeras navijati tajno.

Nikad ne reci – nikad.

Pogotovo kad je riječ o ograničenosti i gluposti.

To je upravo još jednom potvrđeno.

S vrha Hrvatskog nogometnog saveza.

Kojemu to niti slučajno nije prvi put da se sramoti.

Hineći da zapravo čini časnu stvar.

Ali ovo je u rangu nadrealnih blamaža kakvih se ne bi mogla dosjetiti čak niti ekipa odavno ‘upokojene’ Top liste nadrealista.

Pitali Roberta Jarnija za koga će navijati danas kad budu igrali nogometaši seviljskog Betisa i zagrebačkog Dinama.

A on odgovorio da će navijati za Betis jer je tamo igrao tri godine i bilo mu je lijepo.

A da za Dinamo nije nikada igrao.

Što je strašno razljutilo Dinamovog nogometaša Brunu Petkovića.

Koji je, na konferenciji za novinare pred utakmicu, izvolio reći da je Jarni zbog te izjave klaun.

“Čovjek koji navija protiv hrvatskog kluba u Europi, a Hrvat je, to je klaun”, izjavio je Petković.

Igrač koji očito nije mogao duboko uzdahnuti i povesti se za primjerom svog trenera Sergeja Jakirovića.

Koji je malo ‘bocnuo’ Jarnija, kao bivšeg igrača Hajduka, ali je pomirljivo  zaključio da svatko ima pravo navijati za koga god želi.

Ako već nije smatrao da bi bilo mudro poslušati Jakirovića mogao je Petković odšutjeti.

Ali je zato Izvršni odbor uvijek budnog i ‘domoljubno’ utreniranog Hrvatskog nogometnog saveza na spominjanje klauna hitno reagirao.

Razlika između za i protiv suviše je suptilna za HNS-ove ‘genijalce’

I po hitnom postupku smijenio Roberta Jarnija s mjesta izbornika hrvatske U17 reprezentacije.

‘Mudraci’ iz HNS-a objavili su da igrači mogu navijati za koga god hoće, ali da za izbornike vrijedi, čuj sad ovo, “viši standardi”.

A to znači da je “neprimjereno, nepoželjno i nedopustivo da osoba na čelu jedne hrvatske reprezentacije otvoreno navija protiv bilo kojeg hrvatskog kluba u europskom natjecanju.”

 

Ako ćemo se baš ‘nadgornjavati’ oko svake riječi Jarni uopće nije rekao da će navijati protiv Dinama nego da će navijati za Betis.

Ali to je razlika previše suptilna za ‘navijače’ iz HNS-a.

Znači li u tom slučaju njihovo objašnjenje o tome što hrvatski nogometni izbornik smije, a što ne smije, da je sasvim u redu, to jest da je primjereno, poželjno i dopustivo da osoba na čelu jedne hrvatske reprezentacije tajno navija protiv bilo kojeg hrvatskog kluba u europskom natjecanju?

Uz Hajduk i Betis, igrao je Robert Jarni za još neke po svemu sudeći ‘beznačajne’ klubove kao što su Juventus i Real.

I vodio bit će još beznačajniju mladu hrvatsku repku.

Više od šest godina.

Što bi valjda trebalo značiti da je valjao vrlo značajnim vladarima hrvatskog nogometa.

Svi u cirkus: Robert Jarni – čovjek koji nestaje

Hoće li se sad RTL pridružiti ovoj predstavi?

Pa ‘otkantati’ Jarnija.

Kao stručnog komentatora.

Oko ‘pljuvačine’ po društvenim mrežama i opskurnim medijima nema dvojbe.

Ostaje još samo vidjeti I to hoće li se HNS ubuduće praviti da Robert Jarni ne postoji.

I da nikada nije postojao.

Te sa svih svojih javno dostupnih informativnih platformi maknuti Jarnijevo ime.

Baš kao što su Rusi prešutjeli poraz svoje nogometne reprezentacije od Jugoslavije 1952.

Za koju su, uzgred, igrali dečki i iz Dinama i iz Hajduka.

Kao u Jarnijevoj U17 reprezentaciji Hrvatske.

Rusi su se pravili da ta utakmica koju su izgubili na olimpijskom turniru u Helsinkiju nije odigrana.

Samo, Rusi su ipak na kraju priznali da se igralo s Jugoslavijom.

I izgubilo.

Ali, učinili su to tek nakon Staljinove smrti.

nacional