Od šestog do osmog lipnja po sedamnaesti put održat će se u Slavonskom Brodu Memorijal Ostat ću mlad – Krešimir Blažević. Standardni plakat kojim organizatori najavljuju Memorijal, pozivaju zainteresirane na solidnu glazbenu zabavu u čast neumrlog glazbenika, i prizivaju, naročito one s visokim kvocijentom slobodarske energije, na sabotažu usamljenosti i shematiziranih vikenda koji se provode po kafićima i terasama -  gusto je ispunjen je programima i imenima izvođača, pa i onih renomiranih-

Sve ambiciozniji organizatori pošteno su se potrudili složiti pažljivo smišljen popis nastupa koji će garantirati opuštanje i užitak - rezultat živog doživljaja svojih idola i muzike - "lirske paučine između srca i mozga". A poneki od posjetitelja fešte pojačat će, siguran sam, jer to je neizbježno, svoje dojmove uz pomoć vutre i sintetskih opijata. Sve u svemu Memorijal će biti svježi snimak, napravljen s blicom od dobre volje, od pripadnika nekoliko generacija, okupljenih oko animirajuće mjuze, koji će pozirat za uspomenu i dugo sjećanje.

Sjećam se, jedne godine Memorijal se održao u Gradskoj knjižnici. Postoje li fotografije na kojoj se i ja smiješim dok po klaviru prebire neki prepotentni klinac? Gdje se one nalaze? Postoje li sačuvane uspomene na sve Memorijale? Postoji li arhiva Memorijala po godinama? Ono, sve na jednom mjestu, dostupno svima na svijetu? Nema arhive, nema skupljenih i spremljenih poziva s uvodnim, sentimentalnim najavama, nema fotografija sudionika, publike, nema tonskih zapisa, video klipova. Nema slika vreve, atmosfere, eventualnih snimki uživo. Nema potkrijepljenja za održane sve te mise glazbi. Nema lirskog teksta o Kreši, svjedočenja njegovih školskih, nema ništa o inicijativi za Memorijal. Postoje samo plakati i čvenkovi s predstavnicima lokalnih medija. Svake godine same old story, neuredna razbacanost materijala bez obveze da se usustave, bez reda i smisla, proizvoljnost i nedovršenost.

Uvijek isti organizatori (njihova imena su na dnu plakata) nisu se ni ove godine pobrinuli za organiziranu dostupnost događajima preko bloga, portala, Facebooka. Zašto taj nemar, nebriga i neodgovornost koji umanjuju zasluge? Da li možda nekome prepuštaju tu važnu zadaću, a da to nitko ne zna? U informatičkom smo dobu. Zašto se odbacuje dužno poštovanje i iskorištavanje pristupačnosti slaganja svega onoga što tako lako prođe, ako se to ne zabilježe fotoaparatima, kamerama i mikrofoni, i ne složi po logičnim cjelinama? Zar samozaokupljenost paralizira organizatore? Zar predanost ideji ne uključuje temeljitost? Razmišlja li se o monografiji?

Dogodine bez autopilota, dragi organizatori. Letite s palicom u rukama, bez rizika nebrižnosti, kako bi i sletjeli bez greške.

___________________________