Neki u Bruxellesu već primjetno mijenjaju političke dresove, a nakon ruske demonstracije nezaustavljivog „Orešnika“ više ne ispuštaju Moskvu iz vida… Zapad za sada nema odgovor na tu vrstu prijetnje.
Samo dan nakon što je ukrajinski predsjednik samovoljno produljenog mandata Volodimir Zelenski objavio urbi et orbi da o nastavku „rata protiv ruskog agresora više neće govoriti riječi, već dalekometni projektili sami o sebi“, jer je odlazeći s dužnosti dementni predsjednik SAD-a Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. napokon odobrio ukrajinskoj vojsci gađati visokopreciznim zapadnim raketama ciljeve duboko na ruskom teritoriju, progovorilo je šest američkih ATACMS-a lansiranih navodno na rusku logističku/vojnu bazu u blizini grada Karačeva u regiji Brjansk. Iz ruskih izvora je pak objavljeno kako je njihova protuzračna obrana bila „presrela pet tih balističkih projektila i šesti oštetila sustavima S-400 i Pantsir, čiji su dijelovi pali u zonu vojnog objekta, izazvali manji požar, ali nije bilo ljudskih žrtava ni materijalne štete“. Samo dan-dva kasnije, je li, svjetski mediji objavljuju da SAD zatvara svoje veleposlanstvo u Kijevu i povlači osoblje, a to čini još nekoliko europskih zemalja. Ne slučajno.
Rusija je u manje od mjesec dana održala dvije provjere borbene gotovosti svojih nuklearnih snaga, podignutih na najviši stupanj pripravnostiDalekometno kratka pamet u eskalaciji SAD/EU/NATO-ovog i tzv. saveznika/partnera ratu protiv Rusije „do posljednjeg Ukrajinca“ samo je par dana kasnije dobila novu potvrdu. Na prvi put upotrijebljeno – na 1000. dan rata – dalekometno američko oružje, Ruska je Federacija bila odgovorila Ukrajini i cijelom proameričkomu tzv. kolektivnom Zapadu visokopreciznim hipersoničnim projektilom srednjeg dometa (3000-5500 kilometara) „Orešnikom“ (Lješnjak), koji može nositi nuklearne glave i navodno je nezaustavljiv bilo kojemu danas poznatom protubalističkom sustavu. Budući da je „Orešnik“ još u eksperimentalnoj fazi izrade i da Ruska Federacija ne raspolaže većim brojem tih projektila, odmazda u Ukrajini zbog američkih ATACMS-a kod Karačeva bila je i provjera in vivo njegove učinkovitosti. Projektil „Orešnik“ je kadar pogoditi svaki cilj ne samo u Europi nego i na istočnom dijelu SAD-a.
Da se i ne spominje, je li, sudnjedanska moć ruskog interkontinentalnog, dalekometnoga hipersoničnog oružja (tzv. Sotona-2) s 10 nuklearnih glava na projektu, a svaka je višestruko ubojitija od obje američke atomske bombe zajedno, bačene 1945. godine na Hirošimu i Nagasaki. Navodno, po dva Sotone-2 na istočnu i zapadnu obalu brišu SAD s lica Zemlje. No, bez obzira na maloumne strateške tlapnje o „pobjedonosnoj prednosti prvog udara“ – istodobna nuklearna odmazda proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada uklanja i Rusiju s toga istog lica, pa… Eskalacija dalekometno kratke pameti ulazi u višu fazu globalne ugroze. Rusija za to optužuje Bidenov SAD, jer da opskrbljuje sve ubojitijim oružjem i huška politički nezreloga i nacionalno nesavjesnog Zelenskoga da širi rat na njezin teritorij te umnožava broj ubijenih, ranjenih i materijalne štete, a Bidenov SAD okrivljuje Rusiju da uvodi u borbu vojnike Sjeverne Koreje i sofisticirana oružja iz te zemlje, Irana, sklapa strateške sporazume s Kinom, itsl.
Republikanci u SAD-u više ne žele pomagati Ukrajini i ostavljaju Uniju u nebranom grožđuUmjesto da zaraćene strane i mecene masovnih smrti ulažu u obustavu neprijateljstava i mir za zelenim stolom, gdje se rješenje neće temeljiti na „adutima“ tko je i koliko zauzeo tuđeg teritorija, pa ima diktirati pravila tog mira, dalekometno kratke pameti se natječu tko će koga u ukrajinskom ratu bolnije opandrčiti snažnijim oružjem. A to nije globalni interes mira i sigurnosti budući da vodi nuklearnoj katastrofi, sumraku čovječanstva, detonator je Trećeg svjetskog rata, kojim se maloumno poigravaju ti što ga jedini – SAD i Rusija! – mogu, da žele, a ne žele, okončati takorekuć za pet minuta. Pokazale su se pogrešnima SAD/EU/NATO-ove i tzv. saveznika/partnera procjene kako zbog svekolike potpore proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada, međunarodne izolacije i zapadnih tzv. sankcija „Rusija neće dugo izdržati i Putin mora pasti zbog nezadovoljstva oporbe i ve siromašnijeg naroda“. Politička je oporba praktično eutanazirana, a ruski su birači uvjerljivo podarili Putinu novi predsjednički mandat.
E sad, drugi je par rukava to tko i zašto eskalira ne samo stanje rata u Ukrajini nego i globalnu ugrozu svjetskog mira i sigurnosti. Ukrajina, je li, objektivno nema ni ljudske niti materijalne potencijale za pobijediti Rusiju bez masovne dnevne SAD-ove, NATO-ove i EU-ove logistike, dostave svih vrsti potpore: od milijarda dolara/eura gole kešovine do golemih, je li, količina oružja, obavještajnih podataka, digitalne/satelitske kontrole, tzv. savjetničke uloge zapadnih vojnih stručnjaka na bojišnicama, ali i participacije stranih dragovoljaca u ukrajinskoj vojsci. Recimo, u davno već uništenoj postrojbi „Azov“, gdje su se borili i neki Hrvati. Koliko god SAD/EU/NATO i tzv. saveznici/partneri jače pritisnu Ruse – sada prvi put dalekometnim balističkim američkim, britanskim i francuskim projektilima ATACMS i Storm Shadow (probija pet metara armiranog betona, domet 249 kilometara, lansira se iz aviona) – Putin će odovoriti još snažnije, i tomu neće biti kraja „do istrage naše ili vaše“ (Nikola M. Stojanović)!?
Dalekometno kratka pamet gurnula je svijet na rub provalije na kakvom nije bio ne samo svih prethodnih 1000 dana SAD/EU/NATO-ova rata protiv Ruske Federacije u Ukrajini, nego još od kubanske krize 1962. godineKomu to treba i što time želi postići kad svatko s makar dva zrna soli u glavi može pretpostaviti da Rusi neće biti pobijeđeni u ovom ratu. Zna li iole nešto o Putinovu karakteru, o ruskomu vojnom potencijalu i tzv. širokoj ruskoj duši, koju nitko nije bio kadar pobijediti u posljednjih tisuću godina na njezinu tlu, ali i o tomu da prije svega SAD-u i većini svijeta nije u interesu da Ruska Federacija izađe iz Ukrajine s bijelom zastavom i globalno osramoćena. SAD i proamerički tzv. kolektivni Zapad bolje od ikoga znaju tko je, kako i zašto instalirao bivšeg osrednjeg tv-komedijaša Zelenskog na kijevski tron sa subverzivnom nakanom: ukrajinskoga zeku gurnuti u oktogon tući se s lavom. Obećali zeki staviti bokser u rukavicu, a ovaj nasjeo, pa… Sada i Zapad, i Istok i ostatak Kugle imaju što imaju.
U nekoliko skandinavskih zemalja, dojavljuju njihovi mediji, ubrzano se čiste atomska skloništa i opremaju tehnologijama za dekontaminaciju od nuklearnog zračenja, Poljska – u kojoj je nedavno otvorena NATO-ova raketna baza u Redzikowu na sjeveru zemlje, a Rusija ju je proglasila „našom prioritetnom metom“, jer je „provokacija, korak bliže nuklearnom sukobu NATO-a i Rusije“ – diže u zrak borbenu avijaciju. Mađarska pak stavlja u punu pripravnost snage protuzračne obrane, a njezin premijer Viktor Orbán nakon „Orešnikova“ udara po Kijevu – svijet je ostavila bez daha serija emitiranih noćnih bljeskova/eksplozija nad velegradom – vrlo dramatično upozorava: „Zapad se opasno poigrava s jednom od najjačih vojski na svijetu!“ Ukrajinski je parlament zbog znatno povećane ugroze od ruskih projektila na Kijev bio odgodio zasjedanja, a sjevernokorejski predsjednik Kim Jong-un izdaje zapovijed vojsci da se „pripremi za rat“ i izravno prijeti SAD-u. Ne prvi put, ali…
Neki dan su Sjeverna Koreja i Ruska Federacija potpisale dodatne vojne ugovore o strateškoj suradnji, a nije bez vraga ni pretpostavka da se u sjevernokorejskima nedavno uspješno testiranim interkontinentalnim balističkim projektilima što mogu ponijeti nuklearne glave nalaze kineska i ruska visoka tehnologija. Također nije tajna da Kina i Rusija već neko vrijeme imaju sporazume o strateškoj suradnji, odnosno da je Kina na ruskoj strani u ukrajinskom ratu, pa… Kanadska je radiotelevizija CBC neki dan izvijestila da je kupila za 406 milijuna dolara i poslala Ukrajini američki proturaketni sustav NASAMS (National Advanced Surface-to-Air Missile Systems). Usložnjava se ratna opasnost za cijeli svijet, igra tzv. ruskog ruleta s pozntim ishodom se nastavlja. Uključivo licemjerno optuživanje suprotstavljenih strana o tomu tko – eskalira rat. I sabotira spremnost druge strane za pravedno rješenje sukoba.
SAD i proamerički se tzv. kolektivni Zapad javno „čude“ tomu da su Rusi – opet „ničim izazvani“!? – „eskalirali“ rat hipersoničnim (iako nuklearno uškopljenim) „Orešnikom“ o kojem je Moskva izvijestila Washington pola sata prije lansiranja. Optužuju Putina za navodno cca 11.000 vojnika iz Sjeverne Koreje navodno raspoređenih u Mariupolju, ali i u borbama u ruskoj regiji Kurska protiv upada ukrajinskih postrojbâ. Na Putinovu dušu stavljaju i „eskalaciju“ ukrajinskog rata opskrbom ruske vojske oružjem iz Sjeverne Koreje, Irana, Kine, Turske, etc. To nikako nije u redu, kažu na Zapadu, ali jest u redu da SAD/EU/NATO i tzv. saveznici/partneri (Velika Britanija, Kanada, Australija, Novi Zeland…) šalju stotine tisuća tona svih vrsta oružja sa „savjetnicima“ u toj ubilačkoj operativi i da su do sada već poslali Zelenskom za rat protiv Rusije cca 500 milijarda dolara/eura keša.
Kao u slučaju odvratnog izraelskoga genocida protiv Palestinaca u Palestini – u kojem na zgražanje cijelog svijeta izravno sudjeluju SAD i proamerički tzv. kolektivni Zapad – inzistiraju na međunarodnom pravu svake zemlje na samoobranu, ali ne priznaju Rusima pravo na obranu svoje zemlje „Orešnikom“ ili još uvjerljivijim oružjem odmazde protiv američkih ATACMS-a i britansko-francukih Storm Shadowa ili uvjerljivijih oružja odmazde iz zapadnih arsenala. A gorka je istina da Ukrajina služi i proameričkomu tzv. kolektivnom Zapadu, i Rusiji i zemljama što tamo šalju oružje kao poligon za eksperimentiranje in vivo alatima smrti i razaranja. Do posljednjeg Ukrajinca!? Volodimir Zelenski je to dopustio, a mogao je i morao spriječiti. Dopušta i dalje, ali više ne može spriječiti budući da više nije relevantan igrač kojega se nešto pita.
Ta je prva ukrajinska dalekometna prijetnja velikim razaranjem i smrću dublje u Ruskoj Federaciji poletjela u gluho doba noći, u 3,25 sati po lokalnom vremenu, procjenom da će neprijatelja uhvatiti na spavanju, a gluho je doba noći bilo i „Orešnikovo“ vrijeme za „govoriti sam o sebi“. Dalekometno je kratka pamet gurnula svijet na rub provalije na kakvom nije bio ne samo svih prethodnih 1000 dana SAD/EU/NATO-ova rata protiv Ruske Federacije u Ukrajini nego još od tzv. kubanske krize 1962. godine. Moskva je smjesta reagirala tzv. novim nuklearnim pravilima: u slučaju ugroze svoga teritorijalnog integriteta i nacionalnog suvereniteta, mogućim udarom na nenuklearnu zemlju koja je napala Rusiju uz pomoć neke nuklearne sile. I to sada jest slučaj. Nenuklearna je Ukrajina napala dalekometnim balističkim projektilima svjetske nuklearne velesile SAD-a dubinu državnog teritorija također svjetske nuklearne velesile Rusije. I to kani činiti i dalje.
Navodno, tvrde neke utjecajne strane agencije, predsjednik je Vladimir Vladimirovič Putin očekivao Bidenovo odobrenje Ukrajini za uporabu dalekometnog oružja i pravodobno povukao svoje vojne kapacitete iz dometa tih projektila do 500 kilometara. Možda i neke važnije industrijske kapacitete prilagođene ratnim potrebama. No, nije moguće izmjestiti i žitelje iz ugrožene zone i civilnu infrastrukturu, pa eksponencijalno raste životna opasnost za ljude i prijete velike materijalne štete u Rusiji. Budući da dnevno pod ruskim zračnim, kopnenim i udarima s mora masovno stradaju ukrajinski civili i razara im se infrastruktura, nitko neće niti može jamčiti da američki ATACMS-i te francuski i britanski krstereći Storm Shadowi neće vraćati milo za drago. A tada, od bijesa ranjenog se lava može svašta očekivati budući da će vlastiti žitelji pitati Putina za zdravlje junačko. Bolje od ikoga, on znâ kako to Rusi povijesno rješavaju. Stoga je „Orešnik“ više opomena SAD/EU/NATO-u no Ukrajini milo za drago.
Njemačka – kojoj se Trumpovom pobjedom na predsjedničkim izborima u SAD-u upravo raspala vladajuća tzv. crveno-žuto-zelena koalicija Olafa Scholza (SPD – zasad (!?) ne želi poslati Ukrajini dalekometno balističko oružje. Kao i neke druge zemlje proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada, Nijemci pušu na hladno. Što ako Putin ipak ne blefira kad spominje vrlo vjerojatan i nuklearni odgovor svojim potencijalima sudnjeg dana, Treći svjetski rat? Trenutni lideri SAD-a, Velike Britanije i Francuske, pa dokazano vanjskopolitički nezreli/mirotvorno deficitarni EU-činovnici Ursule Röschen/Ružice von der Leyen i Josepa Borrella Fontelesa, ali i sâm Zelenski – kojega okončanje rata izravno vodi u politički naftalin, a do „postizanja mira neće biti nikakvih izbora u Ukrajini“, tvrdi – jezivo su spremni nastaviti ruski rulet s Putinom.
Po upravo pofriškanoj ruskoj tzv. novoj nuklearnoj doktrini, već tih prvih šest balističkih ATACMS-a navodno na rusku logističku/vojnu bazu u blizini grada Karačeva u regiji Brjansk – Ukrajinci tvrde da su zabilježili 12 sekundarnih eksplozija i detonacija te da će „nastaviti uništavati arsenale ruskog oružja kako bismo zaustavili agresiju na našu zemlju“ – Moskva je protumačila kao „združeni napad SAD-a i Ukrajine na Rusku Federaciju“. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Sergejevič Peskov drži kako „Bidenova administracija dolijeva ulje na vatru. Njegova odluka (dopusnica Ukrajini za uporabu američkih dalekometnih projektila duboko u Rusiji, op. a.) znači potpuno novu spiralu napetosti i potpuno novu situaciju u pogledu uključenosti SAD-a u ovaj sukob“. Prema upravo objavljenom zemljovidu američkog Instituta za proučavanje rata (Institute for the Study od War, Washington), u dometu dalekometnih ATACMS-a je trenutno 225 ruskih vojnih objekata.
Reuters pak tvrdi da se ne znâ koliko će dugo Bidenova odluka biti na snazi budući da predsjednički pobjednik Donald John Trump preuzima mandat u Bijeloj kući 20. siječnja 2025. – obećao je „za 24 sata okončati ukrajinski rat“ i oštro kritizirao Bidenovu politiku u toj zemlji – odnosno da „američki ATACMS-i (domet 300 kilometara, cijena 1,5 milijuna dolara) neće bitnije utjecati na tijek rata“, jer je zakašnjela njihova uporaba. Glasnogovornik američkog ministarstva obrane Charlie Dietz smatra da ATACMS-i neće spriječiti ruske napade tzv. jedrećim bombama, jer ih Rusi ispaljuju s udaljenosti veće od 300 kilometara. Tim više, jer su američke zalihe tih projektila, koje je SAD koristio i u Zaljevskom ratu, već pri kraju i „zapravo ne mogu bitnije utjecati na tijek rata“. Je li ta činjenica dovoljna Putinu da se ipak suzdrži od odmazde oružjem sudnjeg dana i u Ukrajini i izvan nje?
Novoizabrani se potpredsjednik SAD-a James David Vance protivi tomu da njegova zemlja šalje Kijevu dodatno oružje i inu vojnu pomoć. Ljudi iz Trumpova tabora javno optužuju Bidena da je „nerazumnom odlukom o dalekometnim projektilima ozbiljno pridonio eskalaciji ukrajinskog rata zbog političkih razloga“. Istodobno, ruska vojska napreduje i osvaja nove teritorije, što Kijev stavlja u sve nepovoljniji mogući pregovarački položaj. Sin novoizabranog američkog predsjednika Donald John Trump, Jr. je napisao na platformi X da „Joe Biden pokušava pokrenuti Treći svjetski rat prije nego što moj otac preuzme dužnost u Bijeloj kući. Čini se i da vojnoindustrijski kompleks želi započeti Treći svjetski rat prije nego što moj otac dobije priliku (preuzme dužnost 47. predsjednika SAD-a sa svim pripadajućim ovlastima, op. a.) donijeti mir i spasiti živote“. Tomu je prisnažila i republikanska kongrenica Marjorie Taylor Greene:
„Američki je narod 5. studenoga 2024. dao mandat upravo protiv tih posljednjih odluka Amerike i NE želi financirati ili voditi strane ratove. Želimo riješiti vlastite probleme“. U SAD-u se uistinu vrlo teško i sve teže živi. Četvrtina žitelja više si ne može kupiti ni osnovne živežne namirnice, rade po dva-tri posla dnevno, a država – najzaduženija u svijetu! – već je u predbankrotnom stanju (javni dug veći od 32 bilijuna dolara!) budući da žandarenje po cijelom svijetu stoji kao svetog Petra kajgana. Cijene i dalje divljaju, životni standard pada. Baš kao i u Uniji, iz istih razloga, ili u Velikoj Britaniji, gdje inflacija opet probija plafon… Šezdeset dva se posto Amerikanaca u anketi Pew Researcha izjasnilo kako „SAD nema nikakvu odgovornost pomagati Ukrajini protiv Ruske Federacije“, a istodobno se Biden upinje do zadnjeg dana mandata potrošiti do zadnjeg centa novac što ga je Kongres odobrio za te namjene.
Republikanci u SAD-u više ne žele pomagati Ukrajini i ostavljaju Uniju u nebranom grožđu. Ako i dalje ostaju pri obećanju „pomagat ćemo koliko god treba i dokle treba“, neka im na dušu i – novčanik poreznih obveznika. Radikalnoj tzv. desnici na Starom kontinentu upravo na tom republikanskom fonu raste rejting: naš je problem naš životni standard, ne Ukrajina i Rusi, pa… Dalekometno kratka pamet itekako još drži Kuglu u napetosti i neizvjesnosti. Na potezu je Donald Trump. Od 20. siječnja.
Što će predsjednica Europske komisije Ursula Röschen/Ružica von der Leyen učiniti nakon čitanja 165 stranica izvještaja, je li, svoga posebnog savjetnika Saulija Niinistöa, bivšega finskog predsjednika, o civilnoj i vojnoj spremnosti Starog kontinenta za rat s Ruskom Federacijom, koji joj je predstavljen predzadnjeg dana listopada 2024. godine? Barem iz tri-četiri ključna razloga, neće učiniti ništa umirujuće Europljanima, koji već najmanje godinu i pol nemoćno gledaju kako su SAD/EU/NATO-ov i tzv. saveznika/partnera ratnohuškački, sankcijski i vojni angažmani u Ukrajini dogurali cijelu Kuglu do same granice nuklearnog armagedona. Rusija je u manje od mjesec dana održala dvije provjere borbene gotovosti svojih nuklearnih snaga, podignutih na najviši stupanj pripravnosti. To dodatno ubija nadu kako su jamac europske sigurnosti samo obustava vatre u Ukrajini te dogovor SAD-a i Rusije o održivu, mirnom rješenju nesuglasica na ukrajinsko tlu?
Ne samo Von der Leyen i ostatak bruxelleskog činovništva na čelu tzv. obitelji unutar proameričkog tzv. kolektivnog Zapada nego i NATO u diplomatskom i vojnom dijelu, Velika Britanija s inih 14 krunskih zemalja Commonwealtha, kijevski režim Volodimira Zelenskog, injsl. podijeljenih osjećaja između nade i straha sad očekuju ne samo ishod dalekometnog dvoboja ruskih „Orešnika“ te zapadnih ATACMS-a i Storm Shadowa već i američki 20. siječnja 2025. Donald John Trump je pobijedio Kamalu Devi Harris i razočarana tim ishodom ratnohuškačka EU/NATO družba – dokazano nesposobna, nesavjesna akterica ukrajinske tragedije, koja je nepotrebno odnijela cca milijun mrtvih i ranjenih s obiju strana brojišnice, razorila, spalila i zatrovala Ukrajinu – prisiljena je iz temelja mijenjati svoju politiku prema ratu i miru, ali i položiti račun za sve što u više od 1000 dana ratnog divljanja u najvećoj europskoj zemlji – (ni)je učinila. Neki u Bruxellesu na objema adresama već primjetno mijenjaju političke dresove, ali nakon ruske demonstracije nezaustavljivog „Orešnika“ više ne ispuštaju Moskvu s očiju, baš kao ni Kijev… Zapad za sada nema odgovor na tu vrst prijetnje, a Rusija je najavila da će nastaviti njegovo testiranje/usavršavanje in vivo, u borbama.
Taj hiperzvučni projektil, lansiran s udaljenosti od cca 300 kilometara – konvencionalno naoružan, iako je mogao nositi nuklearne glave – doletio je do ukrajinske mete za četiri i pol minute. Za 11 minuta može pogoditi Berlin, a za 17 minuta London, etc. Poruka Moskve SAD-u, Uniji i NATO-u je vrlo jasna: „Možemo pogoditi svaku metu bilo da se radi o vojnoj bazi NATO-a, zapovjednomu mjestu, logističkom centru ili čemu drugom. Ne možete se obraniti!“ A činjenica je i to da se bez SAD-a ne može, je li, obraniti ni Unija, kamoli jedna Ukrajina u vojnom i ekonomskom rasulu. I činjenica je također da bez SAD-a ni NATO nema smisla.
