Na saborskom Odboru za gospodarstvo razotkriven je nemar čelnih ljudi HEP-a, HERA-e i Ministarstva gospodarstva. Ostaje nejasno je li HEP u gubitku samo zbog diletantizma ili i zbog kriminala.
Dulje od sedam sati je saborski Odbor za gospodarstvo u četvrtak raspravljao o najnovijoj plinskoj aferi, odnosno višemilijunskim gubicima Hrvatske elektroprivrede (HEP d.d.) na trgovini plinom tijekom lipnja 2022. godine. Pred saborske zastupnike i zainteresiranu javnost izašli su čelnici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, HEP-a, Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE), Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) te operatora plinskog transportnog sustava Plinacro.
Usprkos detaljnim pojašnjenjima, ključno pitanje ostalo je neodgovoreno. Niti nakon što su javnosti prezentirani relevantni podaci, nije jasno jesu li HEP-ovi gubici rezultat kriminala ili nesposobnosti.
Podsjećamo, HEP je tijekom lipnja 2023. godine ostao bez desetak milijuna eura jer su prirodni plin proizveden na hrvatskim nalazištima morali prodati znatno ispod nabavne cijene. U skladu s odlukom Vlade RH, HEP je tijekom lipnja plin od INA-e kupovao za 47,60 eura po megavatsatu (MWh), a zbog nedostatka skladišnog prostora morao ga je prodavati za desetak eura po MWh. U najštetnijoj transakciji taj je plin prodavan za samo 1 eurocent po MWh. Pokazuju to javni podaci s HROTE-ovih stranica na koje je 3. srpnja upozorio saborski zastupnik Mosta Zvonimir Troskot.
Većina plina koji je HEP platio skupo, a prodao bagatelno završila je kod Prvog plinarskog društva (PPD), najvećeg hrvatskog veletrgovca plinom, u vlasništvu najbogatijeg hrvatskog poduzetnika Pavla Vujnovca.
Svoje poslovno carstvo Vujnovac je izgradio zahvaljujući prihodima ostvarenima preprodajom plina nabavljenog od ruske državne plinske kompanije Gazprom, a kroz godine je bio protagonist brojnih afera te mu se pripisivala bliskost s različitim političkim opcijama.
Poslovni uzlet je Vujnovčeva plinska kompanija doživjela dok je resorom gospodarstva i energetike upravljao njegov osječki prijatelj Ivan Vrdoljak, bivši predsjednik HNS-a. Vujnovčeva pozajmica je HDZ spasila od bankrota u vrijeme dok su tom strankom rukovodili Tomislav Karamarko i Milijan Brkić. U zadnje vrijeme povezuje ga se s Domovinskim pokretom, čiji glavni tajnik Mario Radić je veliki dioničar Pevexa, baš kao i Vujnovac, a predsjednik te stranke Ivan Penava javno izjednačava interese PPD-a s interesima Hrvatske.
Što se dogodilo
Da bi pojasnili kako je HEP na trgovini plinom uspio u mjesec dana izgubiti milijune eura, najprije je potrebno objasniti kako funkcionira tržište plina u Hrvatskoj.
Republika Hrvatska uobičajeno godišnje troši oko tri milijarde kubnih metara plina, ali je količina potrebnog plina tijekom zadnjih godinu i pol dana bila osjetno manja jer je Petrokemija zbog visoke cijene plina obustavila proizvodnju mineralnih gnojiva.
Dio plina za zadovoljavanje domaće potrošnje proizvodi se na INA-inim lokalnim nalazištima; na poljima u Sjevernom Jadranu te na sjeveroistoku Hrvatske. Prije desetak godina je Hrvatska više od dvije trećine potrebnog plina dobivala iz domaćih nalazišta. Međutim, kako su domaći kapaciteti opadali, a INA nije razvijala nove bušotine, oko 80 posto plina koji se troši u Hrvatskoj danas dolazi iz inozemstva.
Postoje samo tri točke na kojima uvozni plin može doći u Hrvatsku: dvije plinovodne interkonekcije sa Slovenijom i Mađarskom te LNG terminal na Omišlju. Drugim riječima, prema Sloveniji i Mađarskoj postoje plinovodi koji se mogu koristiti za uvoz ili izvoz plina, dok se putem LNG terminala može uvoziti plin u tekućem stanju, koji je onda potrebno zagrijati odnosno regasificirati da bi ga se moglo pustiti u plinovodnu mrežu.
Količina plina koja može proći kroz plinovode ograničena je maksimalnim tlakom koji cijevi mogu podnijeti. Hrvatskom plinovodnom mrežom upravlja Plinacro, čiji je posao da održava konstantan tlak u cijevima kako bi se izbjegli kvarovi koji mogu dovesti do prekida opskrbe. Ako se u plinovodni sustav upumpava previše plina, što dovodi do rasta tlaka, Plinacro taj plin odmah prodaje na anonimiziranoj aukciji koja se održava na digitalnoj platformi HROTE-a. Isto tako, ako dođe do pada tlaka u cijevima, Plinacro na aukciji kupuje dodatne količine kako bi stabilizirao sustav.
To se naziva aktiviranjem energije uravnoteženja i upravo to se u lipnju dogodilo s plinom koji je HEP kupovao od INA-e. U toplijem dijelu godine je potrošnja plina znatno manja nego zimi, jer se radi o energentu koji se primarno koristi za grijanje. Nepotrošeni plin je HEP spremao u Podzemno skladište plina Okoli, jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se plin može pohraniti. Kad se skladište napunilo, HEP više nije imao gdje pospremiti plin, ali i dalje ga je, zbog Vladine Uredbe, morao preuzimati od INA-e i upumpavati u plinovodni sustav. Kad je količina plina u sustavu postala prevelika, Plinacro ga je morao prodavati na aukcijama da bi održao tlak u sustavu unutar prihvatljivih gabarita.
Trgovci plinom to su znali dobro iskoristiti, preuzimajući plin po cijenama daleko ispod tržišnih. Najviše su profitirale Vujnovčeve firme, kupivši dvije trećine HEP-ovog plina ponuđenog na aukcijama. Kako je na sjedinici saborskog Odbora za gospodarstvo potvrdio šef HROTE-a Boris Abramović, PPD je kupio 63 posto tog plina, a dodatnih 2,2 posto utržila je ENNA opskrba u suvlasništvu Vujnovčeve Energia Naturalis (ENNA) grupe. Ostatak plina kupilo je devet različitih trgovaca, među kojima je najveća količina otišla E.ON-u (6 posto), Međimurje plinu (4,3 posto) i MET-u (3 posto).
Prema Abramovićevim riječima, na ovaj način je tijekom lipnja ukupno prodano oko 343 tisuće MWh, odnosno oko 32,5 milijuna kubnih metara plina.
Tko je kriv
U danima koji su prethodili sjednici saborskog Odbora za gospodarstvo, čelnici Ministarstva gospodarstva i HEP-a, Davor Filipović i Frane Barbarić, međusobno su si predbacivali krivnju za aferu. Filipović je tvrdio da ga HEP nije obavijestio da će nastajati viškovi plina koji će se morati prodavati na aukcijama, a Barbarić je tvrdio da to nije točno, tj. da je HEP u više navrata upozoravao Ministarstvo gospodarstva što će se desiti.
Barbarićevu verziju priče trebali su potkrijepiti dopisi koje je HEP tijekom godine slao Ministarstvu gospodarstva, a koji su tijekom tjedna procurili u medije. Najprije ih je objavio Nacional, a zatim i neki drugi mediji da bi ih u konačnici dobili i saborski zastupnici, zajedno s pratećim dopisom šefa uprave HEP-a.
Iz sadržaja tih dopisa može se zaključiti kako Barbarićeva tvrdnja da je na vrijeme upozorio Ministarstvo gospodarstva na nastajanje viškova koji će se morati prodavati na aukcijama nije točna.
Prvi dopis poslan je u siječnju i prilično je nevažan za čitavu priču. Drugi dopis, poslan u veljači, sadrži HEP-ov zahtjev da im se produlji korištenje skladišnih kapaciteta u Okoliju u kojima je pohranjivan plin u skladu s Vladinom Uredbom kojom je propisano da INA mora sav svoj plin po fiksnoj cijeni prodavati HEP-u. Na isti problem HEP je upozorio i u dopisu iz ožujka, nakon čega je Vlada donijela odluku kojom se produljuje zakup kapaciteta u Okoliju za skladištenje državne plinske zalihe, čime je taj problem zapravo riješen.
Ključni dopis je HEP prema Ministarstvu gospodarstva poslao u travnju. U tom je dopisu doista navedeno da HEP više nema gdje pospremiti viškove plina na čiju kupnju ga je Vlada obvezala te su ministru gospodarstva poručili da će, ako im se “ne naloži drugačije postupanje u svrhu zbrinjavanja viškova plina”, koristiti taj plin za vlastitu potrošnju ili ga prodavati na tržištu. “Meni je to bilo logično”, rekao je Filipović na sjednici saborskog Odbora za gospodarstvo, kazavši da HEP-u nakon toga nije davao nikakve dodatne upute.
HEP, naime, u svom vlasništvu ima više termoelektrana u kojima se plin koristi kao primarni energent za proizvodnju struje. Viškove plina preuzetog od INA-e je HEP najlakše mogao potrošiti tako da ga upumpa u svoje termoelektrane u Zagrebu, Osijeku ili Sisku. Prodaja na tržištu predstavljala bi nešto kompliciraniju opciju: na domaćem tržištu za tim plinom nije bilo potrebe, a za izvoz plina u inozemstvo potrebno je imati zakupljene plinovodne kapacitete, a prostor u hrvatskim plinovodima zbog nerazvijene mreže vrlo je ograničen. Također, izgledno je da bi HEP i u slučaju preprodaje tog plina na tržištu također bilježio gubitke, iako znatno manje od onih koji su nastali zbog aukcijske prodaje. Cijena plina na Srednjoeuropskoj plinskoj burzi (CEGH) već je u travnju 2023. pala ispod 41 eura za MWh, što je cijena po kojoj je HEP, shodno odluci Vlade, morao otkupljivati plin od INA-e.
Međutim, HEP taj plin nije preprodao niti ga je koristio u svojim termoelektranama, kao što je najavljeno u dopisu koji je u travnju poslan Ministarstvu gospodarstva. Umjesto toga je plin besciljno upumpan u sustav, a Barbarić je pred saborskim zastupnicima tumačio da zapravo nisu imali nikakvog drugog izbora. Naime, u tekstu Vladine uredbe kojom je INA-i nakon “afere Škugor” naređeno da sve svoje zalihe plina proda HEP-u je bilo eksplicitno navedeno da se plin može koristiti samo za isporuku krajnjim kupcima i balansiranje mreže. Upravo zbog toga HEP, kako je pred saborskim zastupnicima tumačio Barbarić, nije mogao prodavati plin ili ga koristiti u vlastitim termoelektranama.
Iz svega navedenog proizlazi nekoliko zabrinjavajućih zaključaka. Prvo, ministar gospodarstva u travnju 2023. ili nije znao što piše u Vladinoj Uredbi, ili je smatrao da eksplicitne upute iz te uredbe HEP može ignorirati. Drugo, ministar gospodarstva nije bio svjestan što se prema važećim propisima koji reguliraju trgovanje na plinskom tržištu mora dogoditi s plinom kad se napune svi dostupni skladišni kapaciteti. Treće, predsjednik uprave HEP-a u travnju 2023. ili nije znao što piše u Vladinoj Uredbi, ili je smatrao da te propise iz te Uredbe može ignorirati.
Sjednica saborskog Odbora za gospodarstvo razotkrila je i neaktivnost odnosno nemar agencije koja bi trebala biti regulator energetskog tržišta. HERA je od strane HROTE-a još 9. lipnja bila upozorena da se na tržištu događa nešto čudno, ali s tom informacijom nisu napravili baš ništa. Krajem lipnja HROTE je o svemu stoga informirao i Ministarstvo gospodarstva, a ministar Filipović tvrdi da je tek tada doznao da HEP bilježi ogromne gubitke na plinu koji je trebao pohranjivati za državne potrebe.
Nemar koji ugrožava nacionalnu sigurnost
Jasno je stoga da se čitavu aferu moglo prilično lako izbjeći. Da je ministar gospodarstva bio bolje upoznat s funkcioniranjem plinskog tržišta, ili da su iz HEP-a ili HERA-e na vrijeme upozorili na problem, Vladina Uredba mogla je ranije biti izmijenjena ili ukinuta; INA-i je npr. moglo biti naloženo da smanji ili obustavi proizvodnju u mjesecima kad nema potrebe za većim količinama plina, a kako bi se izbjegla nestašica ovog ključnog energenta u zimskim mjesecima, kad zbog povećane potražnje raste i cijena.
Predstojeća zima u tom bi pogledu mogla biti problematičnija nego prošla. Isporuke plina iz Rusije u Europu ove su godine znatno manje nego lani. Istovremeno, ako zima bude oštrija nego lanjska, koja se pokazala neočekivano blagom, europskim će zemljama biti potrebne veće količine plina. Dio potrebnog plina nadoknadit će se povećanjem europskih LNG kapaciteta, ali na taj način nije moguće nadomjestiti ukupne količine koje su stizale iz Rusije prije nego je režim Vladimira Putina gotovo obustavio isporuke sjevernoj i zapadnoj Europi zbog pomoći koje Europska unija pruža Ukrajini, žrtvi ruske vojne agresije.
Ova afera stoga ne ugrožava samo poslovanje HEP-a, već i sigurnost same države. Hrvatska je među rijetkim europskim zemljama koje raspolažu kakvim-takvim zalihama vlastitog plina, što je Vladi RH znatno olakšalo nošenje s tekućom energetskom krizom. Međutim, da bi predstojeću zimu preživjeli bez značajnijih energetskih šokova, Hrvatska si ne može dopustiti da se nepromišljeno razbacuje vlastitim plinom, što je HEP efektivno radio tijekom lipnja 2023. godine. Ministarstvo gospodarstva i HERA to su morali spriječiti, ali nisu napravili ništa.
