Možda je na fotografiji teško odmah uočiti o čemu se radi, ali da ste uživo u smetlarniku jednog od ulaza bloka 5 u slavonskobrodskom Naselju Andrije Hebranga, istog trena bi dokučili da su to crvi. Na fotki se vide samo preživjeli bjegunci. Ostali su pokrepali na putu od kanti do izlaza. Pun ih je pod smetlarnika.
Iz devet stanova, među kojima je i moj, odlaže se i razvrstava otpad u otpadne kante. Iz kanti gmižu crvi uz nesnosan smrad (dobro, neću ulaziti u detalje, jer poštujem vaše osjetljive želuce!). Divlji crvi migriraju prema izlazu, instinktivno bježe/sele se prema svjetlu. Gazi ih se nenamjerno obućom i s takvom se vraća u hodnike. Prizor je ogavan, bez obzira što nisam gadljiv.
Još prije nekoliko mjeseci, otpad smo bacali u kontejnere ispred zgrade, ali, po nalogu jevrope i grada, dogodila se promjena. Smeće se tretira odgovornije. Kontejneri su uklonjeni s ulice i svaki ulaz morao se snalaziti. Na mjestu kontejnera parkiraju se "ekološki prihvatljiviji" automobili, s kojima se (autima i rješenjem za otpad) hvali i gradonačelnik Duspara. Uklonjene su te „pozicije“ za odložiti staru odjeću, rabljene boce i stari kruh.
Desetljećima je prostor u koji sada odlažemo otpad bila biciklana. Milina jedna. A onda se netko od pametnih susjeda dosjetio da ju se prenamjeni u smetlarnik, te da se bicikli izmjeste. Nisam se ni osvrnuo na taj nepisani befel, već sam ostavio bicikle gdje su i bili. A i kamo bih s njima?! Susjedi iz drugih ulaza napravili su smetlarnike - metalne kaveze, i u njih strpali kante, snašli se bolje, u stilu daleko ti divlji crve kuća bila. Moji susjedi? O njima sam pisao. To su oni koji dopuštaju godinama da se na moj, i na račun još jednog (ili dva?) susjeda, pere stubište, i koji ne plaćaju rasutu vodu, jer oni imaju, a mi nemamo vodomjere. Toliko o poštenju i pameti. Kako s vodom, tako i s otpadom.
Jedan duhoviti poznanik iz susjednog ulaza kaže da se crvi barem mogu uzgajati u brašnu, pržiti i jesti kao hranjivi proteini, ali ovi su prenositelji boleština, nastali od položenih jaja muha. E, na to sam i ja umalo povratio.
