Jesi l' živa domovino moja?
Ja sam dobro i pozdrav ti šaljem.
Želim samo da budućnost tvoja
Ne kuje se ni ognjem, ni maljem!
Ovdje na te ne gledaju lijepo.
Vide ljude, kopaju po smeću.
Zato mladi bježe gdje je bolje
I po svijetu traže svoju sreću!
Ovaj suton što nadvi se nad te,
Prepun mržnje i duhova prošlih.
Tko bi opet borio se za te
Kad si puna događanja loših!
Imam straha za budućnost tvoju,
Jer uhljebi samo sebe vide.
Tako ipak „dezertir'o“ nisam
Da ne vidim kuda sve to ide!
Kao nekad, i sada te volim
I srce mi živi samo snom;
Da što prije satreš svakog gada
I da mladež vratiš domu svom!
Vratit ću se kad u cijeloj zemlji
Prevladaju napredak i znanje,
Nemoj sanjat da mladac ću biti.
Oligarsi neće mijenjat stanje!
Nemoj sanjat neke davne snove,
Nek' duhovi rata nestanu zauvijek.
Previše te izrabljuju klike
Ne briga ih kako živi čovjek.
I ne traži da se molim Bogu!
Ne dozvoli povratak ka starom!
Ako Bog je još jedina nada,
Svjetlost neće plamtjet svijetlim žarom!
Probudi se! Nemoj da te često
Viđamo onako zabrinutu!
I da dnevno kolodvore puni
Jadna mladež na europskom putu!