Klasično novinarstvo na dobrom je putu da postane stari zanat, poput ćilimarstva ili kazandžijskog zanata. Za nekoliko godina možda će početi nicati privatni muzeji novinarstva u kome će vremešni novinari s cigaretom u ustima i obavijeni oblakom dima pisati prigodne tekstove na pisaćim strojevima za zainteresirane posjetitelje s kupljenom ulaznicom. A oni će se čuditi kako je to neobično da živi ljudi pišu tekstove na tim mehaničkim steampunk uređajima, a ne da to u hipu napravi umjetna inteligencija.
Da, disruptivna snaga umjetne inteligencije već je snažno prodrla u informativni prostor u aktualno doba intenzivne političke i ekonomske nestabilnosti diljem svijeta. Predviđanja kažu da će većina internetskog sadržaja biti sintetički proizvedena do 2026. godine, odnosno, kreirat će ga umjetna inteligencija. No, neće se samo sadržaj kibertinizirati i ubrzati, distribucija informacija također je spremna za veliku promjenu.
Već sada se pretraživačka generativna iskustva (SGE) počinju širiti internetom, zajedno s mnoštvom UI-pokretanih chatbotova koji će nuditi brži i intuitivniji način pristupa informacijama. Nakon naglog pada prometa prema medijskim kućama s Facebooka i X/Twittera (istraživanja kažu da je promet na novinske stranice s Facebooka pao za 48 posto lani, dok je promet s X-a pao za 27 posto), te će promjene vjerojatno dodatno smanjiti publiku na etabliranim novinskim stranicama i povećati pritisak na dno.
Vlasnici medija svugdje na svijetu izražavaju zabrinutost. Prema istraživanju Reuters Instituta provedenog na strateškom uzorku od tristotinjak lidera iz medija iz više od 50 zemalja samo polovica urednika, izvršnih direktora i digitalnih rukovoditelja smatraju da novinarstvo ima bolje izglede od katastrofalnih u nadolazećoj godini. Izražena zabrinutost odnosi se na rastuće troškove, smanjenje prihoda od oglašavanja i usporavanje rasta pretplata, kao i na sve veće pravne i fizičke prijetnje.
Izdavači nastavljaju ulagati u pretplatu i članstvo, pri čemu većina anketiranih kaže da će to biti važan izvor prihoda, ispred display i native oglašavanja. Neke novinske organizacije namjeravaju iskoristiti svoj utjecaj kod političara kako bi se izborile za proširenje aranžmana koji su već na snazi u brojnim zemljama, uključujući Australiju i Kanadu, a koji zahtijevaju da najveće UI platforme plaćaju naknade za prikazivanje poveznica na vijesti.
Redakcije se svakodnevno suočavaju s implikacijama napretka u umjetnoj inteligenciji. Iako postoje duboke zabrinutosti oko povjerenja i zaštite intelektualnog vlasništva, izdavači također vide prednosti u tome što njihovo poslovanje postaje učinkovitije i relevantnije za publiku (ali ne i za novinare!). I tu se zapravo generira problem. Izdavači će nalaziti načine da im medij bude profitabilan, a novinare će izbaciti na cestu i smjestiti u muzeje novindertalaca.
Na primjer, alati za UI koji pomažu u lekturi, vođenju bilježaka i transkripciji postaju sve rašireniji u redakcijama, što rezultira gubitkom radnih mjesta. Izvršni direktor Axel Springera, Mathias Dopfner nemilosrdno je rekao osoblju da poslovi koji se mogu automatizirati, poput lektora i pojedinih uredničkih pozicija, ‘više neće postojati kao danas’.
Le Monde koristi UI za pomoć pri prevođenju članaka, omogućujući da se oko 30 priča dnevno pojavi u njegovom engleskom izdanju, puno više nego što bi bilo moguće prije. UI pomaže s početnim prevođenjem, nakon čega slijedi nekoliko ljudskih provjera. Softver je prilagođen prepoznavanju Le Mondeovog stila i pravopisa, pa je izvjesno da uskoro više neće biti potrebne ljudske provjere.
Njemački tabloid Express.de stvorio je virtualnu novinarku Klaru Indernach, koja sada piše više od pet posto objavljenih priča o širokom rasponu tema. Humani urednici još uvijek odlučuju koje priče će biti obrađene i pregledavaju svaki dio sadržaja, ali pisanje, struktura i ton su učinkovito prepušteni umjetnoj inteligenciji. Osim autorstva, odabir opreme i poveznica koje čitatelji vide na web stranici sada su također automatizirani, što je rezultiralo značajnim povećanjem stope klikova. I povećanja izgleda za otkaz stalno zaposlenim novinarima.
Više od polovice anketiranih u prijenavedenom istraživanju priznalo je da su njihove tvrtke uglavnom fokusirane na maksimiziranje pažnje, a ne na poštovanje vremena i kvalitetu sadržaja kod svoje publike. Stoga se očekuje značajan pomak prema pakiranju digitalnih vijesti i sadržaja, pa će medijske pretplate uključivati igre, podcastove, časopise, knjige, čak i sadržaj drugih izdavača.
Novinari su više nego zabrinuti zbog implikacija ove vrste automatizacije koja snažno utječe na radna mjesta i povjerenje u medije. Sve su učestalije kritike da dijelovi industrije idu prebrzo, izlažući korisnike UI-generiranom sadržaju bez jasnih pravila o označavanju ili razumijevanju rizika da tehnologija neumitno griješi. Prošle godine automatski generirani članci na CNET-u bili su puni pogrešaka i loše označeni. Sports Illustrated također je bio optužen da objavljuje nezgrapne recenzije proizvoda za koje se tvrdilo da ih je barem djelomično pisala umjetna inteligencija.
Napredne novinske organizacije težit će izgradnji jedinstvenog sadržaja i iskustava koju umjetna inteligencija ne može lako replicirati. To može uključivati uređivanje vijesti uživo, duboke analize, reportaže sa snažnim osobnim pričama i drugo.
Stoga su moguća dva scenarija u budućnosti. Moguće je da će nadolazeći val nepouzdanog i neprovjerenog sintetičkog sadržaja ojačati poziciju novinarstva i obnoviti povjerenje u novinarski rad. Pesimistička varijanta kaže da će javnost izgubiti povjerenje u sve informacije, što će novinare priključiti ćilimarima i kazandžijama.
Strahovanja novinara sasvim su opravdana. Print je već odavno u ćorsokaku, elektronski mediji drže se još iznad vode, a internetski mediji nositelji su neumitne transformacije. Srećom, neke navike koje ne zastarijevaju na ovim područjima ipak su saveznik ovdašnjim novinarima. Jutarnji odlazak u kafiće nužno je oplemenjen odabranim print izdanjima. I još su uvijek živahni oni koji će svako jutro u lokalnom dućanu kupiti kruh, mlijeko i…
