Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča, javila se blogerica Starry Night. Rođena je u Zagrebu, živi i umrijet će u Slavonskom Brodu. U međuvremenu piše pjesme.

_______________________

CHE

 

Na mome stolu cvate cvijeće

To su hrpe mojih knjiga

Same se gomilaju i rastu

Ne znam koji cvijet mi je ljepši

(Neka cvjeta tisuću cvjetova

Rekao je Mao

Poslije Dugog marša i pobjede

Nad kineskim nacionalistima)

Trenutno mi miriši Che

Kako je bio zgodan muškarac

Razgledavam njegove slike

Taj osmijeh i plamteće crne oči

U bijelim zubima cigara

Onda na slici u Rijeci

Rukuje se s Titom

Tražim Cheov Dnevnik

Zadnji put imala sam ga u rukama

Prije skoro deset godina

Negdje se zametnuo

Ah te moje knjige

Baš koju trebam

Tu ne mogu naći

A kad ju ne trebam

Samo se pojavi

Ali Chea već dugo nisam vidjela

I pitanje je hoću li ga ikada više naći

Samo tražim i kopam po knjigama

Nekada i satima i danima

Utvrđujem gdje je koja

U čak pet prostorija krcatih knjigama

Koje stalno izvlačimo ja i on

I svađamo se da di su

Jer on ih „sprema“ i viče na mene

Kad pravim svoju hrpu

A baš iz MOJE hrpe voli uzimati naslove

I dugo čitati u kadi

S olovkom u ruci

(Bilježim što me zanima

Kaže mi)

I onda ih gurne negdje

Pa ja tražim opsesivno

I usput čitam divne stvari

Nema veze

Čitam Vranickog

Crvena koža i zlatna slova

Historiju marksizma III

Impresivno

Koji su to bili intelektualci

A vidi sad

Same kuharice i kuhari

Filozofija debelog crijeva

A meni se sviđa zanosni Che

Si tiemblas con indignación ante cada injusticia,

entonces eres camarada mío.

Odlazim u njegov mauzolej

Na Kubu u Santa Klaru

 

Joie de vivre

 

Moraš mi dati ruku

rekla je moja djevojčica

a meni je bilo smiješno

odvikla sam se

držati se za ruke

dok hodam gradom

ona je tako slatka

osvaja prostor

pozdravlja ju asfalt i sunce

i golubovi na trgu

i škrinja sa sladoledom u daljini

pod Ledinim suncobranom

kamo smo se zaputile

ja i nova djevojčica u gradu

u tamnoružičastoj haljinici

i guste kestenjaste kose

da izabere svoj okus

hvala teta

ljupko veli prodavačici u kiosku

i dobije osmijeh

grad, grad, idemo u grad

vuče me

i veselo skakuće

s obrazima punim čokolade

gledam ju zadivljeno

 

S njom ponovo osjećam

joie de vivre

govorim mu

dok se skidam u sobi

pokazujući ružičasti polijantin cvijet

koji je ubrala za mene

 

IVANHOE

 

Iza staklene pregrade

Gdje se smije pušiti

Pijemo kavu

U kafiću hipermarketa

Okićenog borovima i imitacijama

Starinskih uličnih fenjera

Uvijek me privlačilo starinsko

Retro kandelaberi, retro porculan,

Retro fotografije

Retro ljubavi

Vitezovi i konji

Koji padaju u dvoboju

Za damu u loži za čiju naklonost

Se bore do smrti

I zašto me podsjeća

Jedan žuti kandelaber u trgovačkom kiču

Na smrtnu ljubav templara Bois-Guilberta

Prema Židovki Rebeki

Koju osuđuje na smrt

Jer ga je odbila

 

NOS

 

Ona zna tko što kuha

Žmireći

I samo njuškajući zrak

S balkona

Precizno će reći

Što je u čijem loncu pod poklopcem

Neviđena vještina

Samo mrdajući nosom

Jednom – dvaput

Ušmrkne zrak

I javi tko što kuha

U 30 000 privatnih

Lonaca

Pristavljenih za ručak

U gradu.

Dragocjene li

Nosine

I informacije.

 

Šta se kuha

Širi se na sve strane

Šta se kuha

U čijem loncu

Svi čekamo čuti

Metodom od uha do uha

 

Tražim neprobojni poklopac

Nek ostane tajna

Što danas kuham,

I sutra i prekosutra

*****

Radoznale

 

CRNO

 

Biram crne čarape,

I haljina je crna

Crna noć je vani

Crno je unutra

Ulice su crne

Vozi me po mraku

Na večeri ćaskamo

Pušimo u tmini

Kakve crne oči

Ili mi se čini

Da bacaju lance,

Uroke i čini

Rakiju mi toči

Iz starinske flaše

Lučica treperi

Atmosfera spiljska

K'o da skaču lovci

Igraju se sjene

Mi praznimo zdjele

Gomilamo kosti

Prošla je ponoć

Kad vrijedne Pepeljuge

Vraćaju se kući

Mene to ne muči

Pored moje noge

Crna mačka prede

Lučica se gasi

Tonemo u crno

Mačka u mraku

Fantastično vidi

Al što joj to vrijedi

Kad vidi i mačak

Smijemo se.

 

BLA BLA

 

Vidi je kako se „nosi“

Vidi je što je obukla

Vidi je s kim se druži

Vidi je kako je pukla

(nije „dostojanstvena“)

 

Bla bla

 

Mora da je stara

Sjeća se Tita

Veli da je prije sve bilo bolje

Ma vidi kako se rita

(frik nad frikovima)

 

Bla bla

 

A vidi mene kako sam fina

Ja znam se ponašat

Kad treba kleknut, kad leći

Kako skuvati grašak

(da ostane zelen nakon kuhanja)

 

Bla bla

 

Ne ide mi iz glave

Ta samo čita

Kuva li ona mužu išta

Zna li kako se razvlači pita

(strašno, grozno)

 

Bla bla

 

Kad ju fukara nagazi

Ona spremno uzvraća

Što misli kaže odmah

I nikad ne trača

(nije normalna)

 

Bla bla

 

Ja sam primjer svima

Kakva žena treba biti

Dama ja sam prava

Ali u - kiti