Je li Izrael ikada odgovarao za svoje ratne zločine i zločine protiv čovječnosti nad arapskim susjedima na Bliskom istoku? Za nezamisliv apartheid nad Palestincima na okupiranima Zapadnoj obali rijeke Jordana i u istočnom Jeruzalemu?
Je li Izrael nikad odgovarao tzv. međunarodnoj zajednici za svoje ratne i zločine protiv čovječnosti nad arapskim susjedima na Bliskom istoku? Nije. Za nezamisliv apartheid nad Palestincima na okupiranima Zapadnoj obali rijeke Jordana i istočnom Jeruzalemu? Nije. Za već jednogodišnji genocid u Pojasu Gaze u kojemu je teroristički ubio i teško ozlijedio cca 200.000 Palestinaca (više od polovice žena i djece u dobi do 12 godina), cca 1000 novinara, liječnika i medicinskog osoblja, humanitaraca UN-a, prosvjetara…? Nije. Hoće li ruka tzv. međunarodne pravde sada dohvatiti izraelski politički i vojni vrh – za kojim su već rapisani uhidbeni nalozi i pokrenut u Haagu spor zbog genocida nad Palestincima – zato što su posredstvom tajne službe Mossada 17. i 18. rujna 2024. izveli masakr cca 5000 ljudi u Libanonu eksplozivom ugrađenim u ručne komunikacijske uređaje (pager i walkie-talkie) pod izgovorom tzv. prava na samoobranu od Hamasa i Hezbollaha? Neće.
Više nitko ne može biti siguran u to da ne nosi smrt u džepu. A da o njoj nema pojmaI, je li, zato što neće, jer Liga naroda, pardon, Ujedinjeni narodi sa svojim zbog institucije veta impotentnim Vijećem sigurnosti nisu niti će doskora biti kadri privesti pameti SAD i proamerički zv. kolektivni Zapad notorne krivnje sudjelovanjem u izraelskom genocidu, tzv. međunarodna pravda će ostati povijesno osramoćena. Nesankcioniranje izraelskih zločina – ma koliko da ih osuđuje više od tri četvrtine svijeta (vidi rezultate glasanja u UN-u), što pak Izrael licemjerno matra antisemitizmom, sic transit – hrani osvetnički terorizam islamskih fundamentalista, a tzv. međunarodnu zajednicu globalno drži u neizvjesnosti i zabrinutom za svjetsku sigurnost i mir. Prvi put se dogodilo da je više tisuća ljudi, vlasnika pagera i walkie-talkiea, zapravo nosilo smrt u svojim džepovima, a da o tomu pojma nije imalo. I prvi put se dogodilo da se jedna država svjesno odlučila na tako masovan masakr bez obzira na to što će baš osobnim komunikacijskim uređajima s ugrađenim eksplozivom na daljinsku aktivaciju ubiti i teško osakatiti tisuće ljudi koji nemaju veze ni s Hezbollahom niti s Hamasom.
Tempirana džepna smrt pagerima i walkie-talkieima, na koju nitko pri zdravoj pameti ne bi računao da je moguća, dokaz je više o tomu kako je zao (protu)obavještajni um maštovitiji no što se uopće može pojmiti, ali i beskrupulozniji/nemoralniji kad je posrijedi ljudski život, njegov integritet i dostojanstvo. Nikakvo tzv. pravo na samoobranu od Hezbollaha/Hamasa ne može biti „alibi“ Izraelu za pomno programirane etnočistačke masakre palestinskih žitelja u njihovoj pradjedovini Palestini, za genocid jednak nacističkom nad židovskim narodom u Drugomu svjetskom ratu ni za notorni državni terorizam pager i walkie-talkie „bombama iznenađenja“.
Prema AP-eovu izvještaju s izvanredne sjednice Vijeća sigurnosti UN-a 20. rujna o masakru u Libanonu 17. rujna pagerima, pa odmah 18. rujna walkie-talkieima na pogrebu ubijenih Hezbollahovih članova, koje prenosi Glas Amerike, visoki povjerenik Ureda UN-a za ljudska prava, austrijski pravnik Volker Türk je naglasio kako je „pretvaranje običnih, osobnih telekomunikacijskih uređaja u bombe i ciljanje na tisuće Libanonaca koji koriste pagere, walkie-talkie i drugu elektronsku opremu kršenje ne samo međunarodnih propisa o ljudskim pravima nego i svih ključnih principa međunarodnoga humanitarnog prava u ratu koji nalažu razlikovanje civila i boraca, proporcionalnost i mjere predostrožnosti. Međunarodno pravo također zabranjuje uporabu mina/bombâ koje izgledaju bezopasno. Ratni je zločin činjenje nasilja radi terora među civilima“.
Samovlasno, vojno zatvaranje ureda ugledne svjetske medijske kuće Al Jazeere protuzakonito je i stoga što se nalazi u tzv. zoni A pod kontrolom Palestinske samouprave, koja joj je i izdala dopuštenje za rad, ne izraelska vlastU trenutku izvanrednog zasjedanja UN-ova Vijeća sigurnosti znalo se da su izraelske tajne službe pagerima i walkie-talkie tempiranim bombama ubile u Libanonu 37 i teže/lakše ranile 4500 ljudi među kojima najmanje Hezbolahovih krvnih neprijatelja, a puno više nedužnih civila. Među njima puno žena i djece. Izrael, međutim, nije ni priznao niti opovrgnuo masakr, a tzv. međunarodna zajednica se politički i medijski dala u potragu za činjenicama koje bi rasvijetlile pozadinu tog atentata smrću iz džepa na zdrav razum. Libanon je za masakr bez zadrške oštro optužio Izrael, a izraelski je veleposlanik u UN-u Danny Danon uoči izvanredne sjednice Vijeća sigurnosti izjavio novinarima: „Ne komentiramo konkretne napade, ali mogu reći kako ćemo učiniti sve što možemo da ciljamo te teroriste kako bismo smanjili broj civilnih žrtava“.
Danon je potom u Vijeću pojasnio kako „Izrael ne želi širi sukob, ali neće dopustiti Hezbollahu da nastavi provocirati. Ne povuče li se s naše granice i ne vrati sjeverno od rijeke Litani zahvaljujući diplomatskim naporima, neće nam preostati drugo no upotrijebiti sva sredstva u skladu s pravom da obranimo svoje građane i omogućimo povratak evakuiranih sa sjevera“. U međuvremenu su neprijateljstva eskalirala, a broj mrtvih i ranjenih osobito raste na libanonskoj strani, pa… „Nitko na ovom svijetu više nije siguran“, kazao je libanonski ministar vanjskih poslova Abdalah Bou Habib. „Ili će ovo vijeće prisiliti Izrael da zaustavi agresiju ili ćemo biti nijemi svjedoci velike eksplozije koja se nazire na horizontu. Prije no što bude prekasno, morate shvatiti da ta eksplozija neće pošredjeti ni Istok niti Zapad, vratit će nas u mračni srednji vijek.“
Globalni su se tzv. mainstream mediji u međuvremenu raspisali o tomu čiji su to bili tempirane pageri i walkie-talkiei što su u Libanonu pobili i teško ozlijedili tolike tiuće ljudi, tko ih je proizveo, tko je u njih, kada i gdje mogao ugraditi eksploziv, po čijem nalogu, itsl. Spominjale su se tvrtke i kojekakvi posrednici iz Japana, Tajvana, Mađarske, Bugarske… i sve su vlasti tih država i tvorničari pagera/walkie-talkie uređaja redom opovrgli bilo kakvu umiješanost u prepravak osobnih komunikacijskih spravica u smrtonosne „bombe iznenađenja“, daljinski detonirane u Libanonu. Američka je pak administracija – najvažniji izraelski jatak i mecena, izravan sudionik u apartheidu i genocidu nad Palestincima u domovini njihovih pradjedova – gotovo samo par minuta po eksplozijama pagera i walkie-talkiea oglasila urbi et orbi: „SAD ne stoji iza tog čina! O tomu nismo ništa znali“. E sad, je li…
„Te eksplozije i više od 11 mjeseci krvoprolića u Gazi, uz gotovo dnevnu razmjenu vatre preko granice Izrala i Libanona, širenje spirale nasilja, ozbiljan su rizik za sigurnost i stabilnost i Libanona, i Izraela i cijele regije Bliskog istoka“, smatra pomoćnica glavnog tajnika UN-a Antónia Manuela de Oliveire Guterresa za politička pitanja Rosemary DiCarlo. Da samo Bliskog istoka!? U vrlo pojmljivoj inačici i cijelog svijeta budući da se ključni interesi za to stoljećima rovito tlo ne iscrpljuju samo na ljude, narode i države na Bliskom istoku. Slično kao i s Ukrajinom, gdje su neobuzdanim polit-geostrateškim moćnicima više na umu bildanja krvavih ratnih sukoba na poligonima za pokuse in vivo sve novim i novim strojevima za ubijanje i razaranje, nego ulaganja u borbu za mir i sigurnost na zajedničkomu Plavom planetu. Koji je vrlo krhka, ali ipak zajednička i jedina domovina svemu ljudskom rodu.
Izraelski atentati na zdrav razum osobnim komunikacijskim uređajima, apartheid/etničko čišćenje okupiranih palestinskih Zapadne obale rijeke Jordana i istočnog Jeruzalema te genocid u Pojasu Gaze bjelodana su potvrda neučinkovitosti globalnih moralnih osuda„To što se dogodilo, što god to bilo“, ustvrdio je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Sergejevič Peskov, „sigurno vodi prema eskalaciji napetosti. Sama bliskoistočna regija je u eksplozivnom stanju, a zasigurno incident poput ovog u Libanonu, svaki od njih, ima potencijal biti okidačem tomu da se situacija otme kontroli. Naravno da treba provesti podrobnu istragu tog incidenta, utvrditi uzroke i okolnosti toga što se dogodilo i, dakako, identificirati odgovorne za masovne eksplozije komunikacijske opreme. Nalazi bi omogućili specijalistima ukloniti rizike od toga da se nešto slično dogodi u Rusiji ili drugdje.“ Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova pak Marija Vladimirovna Zaharova prenosi službeno stajalište kako su „organizatori visokotehnološkog napada u Libanonu namjerno htjeli potaknuti oružani sukob većih razmjera kako bi proširili rat na Bliskom istoku. Taj napad je dio hibridnog rata protiv Libanona u kojemu je stradalo više tisuća nedužnih civila“.
Bivši je hrvatski obavještajac i sigurnosni stručnjak Ante Letica kazao u HTV-ovom „Studiju 4“ da je ta akcija izraelskog Mossada dugo planirana i da je riječ o „početku koji će rezultirati drugim akcijama o kojima će se tek pričati“, jer se radi o „vrlo okrutnom i beskompromisnom ratu Izraela i Hezbolaha“. Doduše, ni s jedne se niti s druge strane ne vodi računa o civilnim žrtvama. Namjerno se ne želi, a moralo bi se razlikovati vojne mete od nedužnoga civilnog stanovništva. Posljedica je to nepoštivanja tzv. međunarodnih pravila ratovanja za što nitko ne snosi odgovornost, a samo moralne osude, apeli na zdrav razum, itsl. ne vijede pola pišljiva boba. Izraelski atentati na zdrav razum osobnim komunikacijskim uređajima, apartheid/etničko čišćenje okupiranih palestinskih Zapadne obale rijeke Jordana i istočnog Jeruzalema te genocid u Pojasu Gaze nad cca 2,5 milijuna Palestinaca bjelodana su potvrda neučinkovitosti globalnih moralnih osuda, apela na zdrav razum, itsl.
Svoje tragično iskustvo Holokausta iz nacističkog mraka, židovski je Izrael zločinima protiv čovječnosti operacionalizirao na Palestincima, uz svekoliku potporu SAD-a i proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada, uključivo zapadnobalkansku miš-državu RH. Koja se, je li, za razliku od susjedne Slovenije, većeg dijela Europe i dvije trećine zemalja članica UN-a opire službenom priznanju države Palestine, uspostavi mira u Gazi i javnoj osudi genocida radi uspostave tzv. velikog Izraela što bi zapasao i tzv. tampon zonu na jugu Libanona odakle želi „samoobrambeno“ istjerati Hezbollah. Zato ga sada danonoćno razara raketama/dronovima i priprema se zaposjesti golemom armadom dovučenom na granicu. U samo tri posljednja dana, Izraelci su bombardiranjem preko granice ubili u Libanonu više od 400 ljudi i više od 700 teško ozlijedili. I na tomu neće stati, ubilački stroj melje sve više i sve dalje, a Hezbollah uzvraća, pa…
Nekako u isto vrijeme, izraelska je vojska naoružana do zuba, kršeći sva tzv. međunarodna pravila, deklaracije i zakone o medijskim slobodama, upala u prostorije informativne agencije Al Jazeere u palestinskom Ramallahu na okupiranoj Zapadnoj obali i zatvorila ga – navodno na 45 dana!? – ne bi li spriječila prenošenje u svijet istine o genocidu, masakru desetaka tisuća Palestinaca koje vjersko-konzervativna vlada Benjamina Netanyahua ne želi ni nacrtane u svojoj tzv. Obećanoj zemlji. Novinari Al Jazeere su dobili samo 10 minuta za pokupiti osobne stvari, ostaviti svu opremu i smjesta napustiti radna mjesta. Samovlasno, vojno zatvaranje ureda ugledne svjetske medijske kuće protuzakonito je i stoga što se nalazi u tzv. zoni A pod kontrolom Palestinske samouprave, koja joj je i izdala dopuštenje za rad, ne izraelska vlast, pa…
Protiv te su izraelske agresije na slobodu novinarske riječi s razlogom ustale prosvjednim priopćenjima sve važnije medijske asocijacije/kuće koje izvještavaju s Bliskog istoka. Ušutkavanje vojnom silom medijskoga glasa javnosti i masovna ubojstva eksplozivnim pagerima i walkie-talkie uređajima neće pomoći Izraelu pobijediti Hamas i Hezbollah. Ne samo zato što nije moguće istini začepiti usta i sakriti bujice nedužne krvi što se dnevno slikom i riječju probijaju do najzabitnijeg kuta u svijetu nego i stoga što Izrael time ne može pobijediti svoje neprijatelje, što navlači na sebe sve veću averziju globalne mirotvorne javnosti i što dugoročno, je li, radikalizira protiv sebe i svog opstanka u arapskomu moru sve nove i nove naraštaje naroda koji je genocidom osudio na istrebljenje.
U tim nemogućim okolnostima – u kojima se milijuni Palestinaca bore za goli život, a propalestinski svijet i čak izraelski živalj u zemlji bučno traže uklanjanje s političke scene tragične prakse krvožednoga polit-vojnog Netanyahuova režima – izraelska država i Židovi u svijetu nikad neće imati mira. Teror i terorizam jednojajčani su blizanci poremećenog uma. Baš kao i sama Mossadova ideja o tomu da se u osobne komunikacijske uređaje ubaci pločica eksplozivnog materijala koji prima smrtonosni kôd što ga je, tvrdi Reutersov izvor, „vrlo teško otkriti na bilo koji način, čak i bilo kojim uređajem ili skenerom. Istodobno je eksplodiralo 3000 pagera čim im je poslana kodirana poruka. U svakom pageru je skriveno da tri grama eksploziva vrlo razorne snage“.
E sad, jamačno će ostati tajnom to kako su, kada i gdje izraelski tajni agenti modificirali te komunikacijske spravice, koje su Hezbolahovi borci koristili „kao niskotehnološko sredstvo komunikacije eda bi izbjegli izraelsko praćenje lokacija mobitela“. U svakom slučaju, taj je tragičan događaj unio stanoviti strah i među tzv. obične/male ljude daleko izvan Bliskog istoka, pogotovo u zemljama zahvaćenim političkim nemirima ili onima u kojima već govori oružje, jer više nitko ne može biti siguran u to da ne nosi smrt u džepu. A da o njoj nema pojma.
