„U toj se jedanaestici osim uobičajenog vonja osjećao i miris kanonika, miris poriluka, miris jaja, miris golubova, sjekira, miris groba, zločina, češnjaka, prdaca, zadaha, „Ključ“ čarapa i onih bez čarapa, čučavaca i pisoara, ciklama i studenata. Osim toga osjećao se i blagi zadah dugoga mladenačkog vrata, izvjesno isparavanje pričvršćene uzice, jedan opori vonj zlovolje, i tromi smrad zatvorenosti koji je bio toliko karakterističan da sam ga prepoznao i dva sata poslije, kad sam prolazio pored glavne pošte.“
Pred punim gledalištem sinoć se u Brodu u KKD IBM odigrala legendarna condicio sine qua non kazališna predstava , „Stilske vježbe“ Raymonda Queneaua.
Tekst francuskog romanopisca, pjesnika i esejista koji je na scenu daleke 1968. godine postavio Tomislav Radić, izvodi se do danas u istoj glumačkoj postavi, Pero Kvrgić-Lela Margetić (zamijenila je Miu Oremović nakon prve godine izvođenja) pa je kao najdugovječnija predstava na svijetu s istom glumačkom postavom ušla u Guinnessovu knjigu rekorda.
Na scenski oskudnoj pozornici na kojoj se osim stola i dviju stolica smještenih ispred školske ploče nalazi još samo visoki „nahtkasl“ sa starinskim radiom, sjede za stolom On i Ona i perpetuiraju banalan događaj iz zagrebačke „jedanaestice“. Priču o neotesanku iz tramvaja ponavljaju na dvadesetak stilski različitih, humornih načina, uključujući prepričavanje zgode na karikiranom talijanskom, ruskom i engleskom jeziku, pa i pjevanjem u duetu na temu Zajčeve arije „U boj, u boj“. Pričajući uvijek istu priču, akteri od početne odmjerenosti postepeno pojačavaju frekvenciju komunikacije i iscrpljujući se uzajamno dijalog završavaju intervalima šutnje i krikova.
Uz najbolju volju i simpatije prema veteranima zagrebačkog glumišta, posebice maestralnom Kvrgiću, okus predstave je bio pomalo razočaravajući.
Lelino poluglasno obraćanje Peri jedva da je i dopiralo do zadnjih redova u dubinu kazališta, a razgovjetnost i razumijevanje teksta koliko toliko spašavao je Kvrgić, iako je i njegov glas poprilično onemoćao. Uz sveopće kašljucanje publike i jedan oduži solo nečijeg mobitela, nije preostalo ništa drugo nego se opustiti i uživati u šezdesetminutnoj burleski koliko se može, nadajući se da se Vježbe mogu još jednom provježbati na internetu, ako je predstava internetski dostupna.
Pred punim gledalištem sinoć se u Brodu u KKD IBM odigrala legendarna condicio sine qua non kazališna predstava , „Stilske vježbe“ Raymonda Queneaua.
Tekst francuskog romanopisca, pjesnika i esejista koji je na scenu daleke 1968. godine postavio Tomislav Radić, izvodi se do danas u istoj glumačkoj postavi, Pero Kvrgić-Lela Margetić (zamijenila je Miu Oremović nakon prve godine izvođenja) pa je kao najdugovječnija predstava na svijetu s istom glumačkom postavom ušla u Guinnessovu knjigu rekorda.
Na scenski oskudnoj pozornici na kojoj se osim stola i dviju stolica smještenih ispred školske ploče nalazi još samo visoki „nahtkasl“ sa starinskim radiom, sjede za stolom On i Ona i perpetuiraju banalan događaj iz zagrebačke „jedanaestice“. Priču o neotesanku iz tramvaja ponavljaju na dvadesetak stilski različitih, humornih načina, uključujući prepričavanje zgode na karikiranom talijanskom, ruskom i engleskom jeziku, pa i pjevanjem u duetu na temu Zajčeve arije „U boj, u boj“. Pričajući uvijek istu priču, akteri od početne odmjerenosti postepeno pojačavaju frekvenciju komunikacije i iscrpljujući se uzajamno dijalog završavaju intervalima šutnje i krikova.
Uz najbolju volju i simpatije prema veteranima zagrebačkog glumišta, posebice maestralnom Kvrgiću, okus predstave je bio pomalo razočaravajući.
Lelino poluglasno obraćanje Peri jedva da je i dopiralo do zadnjih redova u dubinu kazališta, a razgovjetnost i razumijevanje teksta koliko toliko spašavao je Kvrgić, iako je i njegov glas poprilično onemoćao. Uz sveopće kašljucanje publike i jedan oduži solo nečijeg mobitela, nije preostalo ništa drugo nego se opustiti i uživati u šezdesetminutnoj burleski koliko se može, nadajući se da se Vježbe mogu još jednom provježbati na internetu, ako je predstava internetski dostupna.
