Gledajući i slušajući pobjednički govor Donalda Trumpa negdje u podsvijesti sinulo mi je koliko smo mi Riječani sretni što za gradonačelnika imamo Marka Filipovića, barem zbog njegovog ljudskog lica i pristojnosti da vlastitu obitelj ne koristi kao živi štit za svoje političke ambicije. Prateći njegovu protukandidatkinju Kamalu Harris Dubravka Šuica učinila mi se društveno nemjerljivo radišnijom i korisnijom, te barem u egalu što se tiče engleskog vokabulara, kao i demokratski znatno legitimnije promoviranom u političku elitu.
Krotitelj lavova
Ovaj američki predsjednički cirkus, u kojem bi na svakom imalo ozbiljnijem holivudskom castingu Trump mogao dobiti jedino ulogu krotitelja lavova, a Harris tužne klaunice, tek počinje, nije nimalo smiješan niti zabavan i mogao bi završiti kolektivnim padom ljudskog roda s trapeza ravno u crnu rupu. Prije svega zato što će Donald Trump zaista postati nakon 45. i 47. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država iako uistinu nije on taj koji je pobijedio u izbornoj utrci. I dok Demokrati i njihovi promotori, koji su prognozirali „neizvjesnu utrku do posljednjeg daha“ i najavljivali moguće nasilje trumpista kao gubitnika, razbijaju glavu kako je Kamala tako uvjerljivo potučena iako je potrošila milijardu dolara za ovu egzibiciju, mogli bismo se još malo šegačiti s poviješću i citirati kako se ona prvi put ponavlja kao farsa, drugi put kao tragedija, a treći kao Trump!
Najbogatiji Zemljanin
Ostavimo seciranje izbornog trupla demokratske kampanje času anatomije dr. Tulpa, te, nesputani projekcijama budućnosti svijeta u sljedeće četiri godine, mudroslovno zaključimo da niti je tužna klaunica poražena, niti je krotitelj lavova pobijedio iako je po drugi put umjesto u kavez umarširao u Bijelu kuću. Ili se uhvatimo još banalnije istine kako su i na ovim američkim izborima pobijedili, kao i na svim prethodnima, oni koji će od njih imati najviše koristi. A oni su, simbolički i stvarno, utjelovljeni u slici onoga koji je na predizbornom skupu, u ekstazi, poletio daleko iznad samog Trumpa, ruku usmjerenih prema svemiru, Elonu Musku!
„Ja sam vaš predsjednik“, kao da kliče sve do Marsa taj najbogatiji Zemljanin!
Aneksija Zapadne obale
Trumpov drugi mandat vrijeme je slavlja Elona Muska! Ne samo zbog izdašnih donacija, koje se prešle 100 i približavaju se 200 milijuna dolara. Ništa manje darežljivi nisu bili ni milijarder Timothy Mellow sa 150, kao ni Miriam Adelson čija se velikodušnost također mjeri sa stotinjak milijuna dolara. Udovica kasino magnata Sheldona, liječnica i nekadašnja časnica u izraelskoj vojsci, vlasnica najvećih novina u Izraelu, „Israel Hayom“, nije škrtarila niti prije 8 godina kada su supružnici za svoju ništa manju donaciju zauzvrat od Trumpa dobili premještanje američke ambasade iz Tel Aviva u Jeruzalem.
Hoće li ova biti dovoljna da, nakon siječanjskog useljenja u Ovalni ured, Mr. President Netanyahuu dopusti aneksiju Zapadne obale i stvaranje Velikog Izraela?
Osvajanje svemira
Posljednje informacije govore da je vrijednost dionica „Tesle“ već skočila, te je tako i Muskova neto vrijednost, koju je Forbes baždario na 269,8 milijarda dolara, porasla za 26,5 milijardi i premašila brojku od 290. Milijardi! Ni to nije sve! Znakovito, odmah nakon objave rezultata glasanja, na društvenoj mreži „X“, nekadašnjem „Twitteru“, koji je Elon Musk prije dvije godine kupio za 44 milijarde dolara, osvanula je objava njegovog vlasnika i glavnog urednika, koji je svo ovo vrijeme forsirao Trumpovu kampanju, u kojoj se kaže: „Kako se ispostavilo, „X“ nije balon. Ovo je signal.“
Ako Zemljanima nije jasno signal čega, Marsovcima svakako jest. Možda i vlasniku „Amazona“ Jeffu Bezosu koji se s Muskom natječe u bogatstvu, ali i u osvajanju svemira gdje njegova tvrtka „Blue Origin“ iz Seattlea, čiji je osnivač i glavni izvršni direktor, planira izgraditi prvu privatnu svemirsku stanicu u orbiti između 2025. i 2030. godine pod nazivom Orbital Reef Bezos. Partner u tom poslu razvijanja svemirskog turizma Bezosu je, između ostalih, i Boeing, dakako i država, a konkurenti Musk i njegov SpaceX.
Stoga je njegovo uplitanje u predizbornu kampanju, kada je The Washington Postu, čiji je vlasnik, zabranio da u uvodniku podrži kandidaturu demokratske kandidatkinje, prvi put u povijesti tih novina, kako se ne bi zamjerio Trumpu, odjeknulo kao bomba u redakciji.
Pogledajte semafor
Baš kao i među 200 tisuća pretplatnika koji su nakon toga otkazali daljnje čitanje i plaćanje tih nekada uglednih novina i utjecajnog medija naklonjenog Demokratima kojima ni podrška The New York Timesa, CNN-a, MSNBC-a i ostalih mainstream medija nije pomogla propagandno i marketinški nadmašiti Muskov „X“! A on je uspio Trumpom ispuniti cijeli medijski prostor na društvenim mrežama budući da su, gle slučajnosti, Facebook, Instagram i Threads u predizborno vrijeme potisnuli politički diskurs kako ne bi uznemirili svoje oglašivače!
I tako su oni koji su prognozirali i najavljivali „jedne od najneizvjesnijih izbora u povijesti“ i čije su ankete pokazivale izjednačenu predsjedničku utrku, Trumpovim nokautom u prvoj rundi izgubili i ono malo kredibiliteta preostalog nakon nekritičkog, navijačkog veličanja Bidenovog i mandata njegove Potpredsjednice.
Na kraju je rezultat na semaforu pokazao: CNN OUT, X IN! I, da, Jeff Bezos je nakon izbora Trumpa svoje bogatstvo od 230 milijardi dolara povećao za još sedam! Milijardi. Strogoća se isplatila.
(https://thedissenter.org/trump-election-poses-threat-whistleblower-freedom-press/)
Progon zviždača
Panika je odmah zavladala na medijskom Zapadu, jer Trump nikada nije krio svoju namjeru da institucionalno i izvaninstitucionalno progoni novinare, pogotovo zviždače, one koji su se usudili kritički propitivati njegov lik i djelo, kao i kriminalne radnje za koje je još uvijek optužen. I to ne samo s ove već i s one druge strane oceana gdje je glavna urednica The Guardiana Katharine Viner, pozvavši se na svoju kolumnisticu, javno zavapila:
Trump predstavlja jasnu prijetnju novinarima, novinarskim organizacijama i slobodi tiska u SAD i diljem svijeta.
Progon Assangea
I sve bi to bilo u redu da upravo nekada ugledni The Guardian u njezinom mandatu nije predvodio blaćenje Juliana Assangea i WikiLeaksa koji su razotkrili ratne zločine što su ih vlade SAD i Velike Britanije počinile u Iraku i Afganistanu. Iako je baš zahvaljujući Assangeu taj list, baš kao i The New York Times, Der Spiegel, El Pais i Le Monde, objavio niz otkrića i udarnih tema u suradnji s WikiLeaksom, ni redakcija ni glavna urednica nisu se ustručavali uključiti u demonizirajući narativ, uključujući i lažnu optužbu da je ruski agent, koji su tajne službe osmislile protiv Assangea smjestivši ga pet godina u najčuvaniji londonski zatvor Belmarsh.
Dakako da se Assangeov progon intenzivirao upravo za prvog Trumpovog mandata, pogotovo nakon što je njegov direktor CIA-e i savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Pompeo proglasio WikiLeaks „nedržavnom neprijateljskom tajnom službom“ planirajući čak i njegovu otmicu odnosno likvidaciju. No Bidenova administracija ne samo da nije oslobodila Assangea već je nastavila proces njegovog izručenja Americi gdje mu je prema Zakonu o špijunaži iz 1917. godine prijetilo 175 godina zatvora da bi najveći novinar i urednik 21. stoljeća živu glavu nedavno spasio priznavši iznuđenu krivicu za bavljenje novinarstvom!
Od Hearsta do Muska
I tako se The Guardianu i mainstream ekipi njihova kolaboracija sada vraća poput bumeranga. S pravom i bez žaljenja, ne samo zbog izdaje Assangea, već i zbog trajne izdaje neovisnog novinarstva budući da ni riječi nisu progovorili protiv aktualnog progona koji premijer Keir Starmer vodi protiv kolega Richarda Medhursta, Sarah Wilkinson i Ase Winstanleya zbog njihovog „delikta mišljenja“.
Sportskim rječnik rekli bismo: „Sami su sebi pucali u nogu!“
Da ne bi ispalo kako je uloga medija bila presudna za poraz Kamale Harris, odnosno da je sada umjesto nekada politički moćnih magnata Ruperta Murdocha i Williama Randolpha Hearsta u njihovo medijsko sedlo uskočio Elon Musk, te dobio izbore za Donalda Trumpa, poslušajmo onoga koji stvari poznaje iznutra i iz prve ruke zna kako sistem funkcionira.
Umoran sam od slušanja da su ovo najvažniji izbori u našim životima. Realno, to s vremenom postaje nevažno, rekao je 21. listopada 2024. godine na konferenciji koju je organizirala Udruga za industriju vrijednosnih papira i financijska tržišta Larry Fink, CEO BlackRocka, najvećeg investicijskog fonda na svijetu koji upravlja imovinom od 11,5 trilijuna
„To stvarno nije važno, ponovio je Fink i otkrio da u BlackRocku „radimo s obje uprave i vodimo razgovore s oba kandidata“. Zato nije važno tko će pobijediti na američkim izborima, i Trump i Kamala Harris koriste Wall Streetu.
Može li kraća i jasnija poduka i pouka da su i ovi izbori bili izbori bez izbora u kojima, za kojeg god kandidata da glasaš, izabereš pobjednika?
Kolektivno, pobjednici se odazivaju na ime američki oligarsi. In God They Trust!
