Netom što je EU uspjela skockati novu/staru, vlast, a ova se isprsila govorom o „suverenističkijoj“ Uniji u odnosu na ostatak svijeta.
Netom što je Europska unija (EU) uz mnogo strke, frke i zakulisnih dealova uspjela skockati novu/staru, ali ipak tzv. neprincipijelnu petogodišnju vlast s drugim mandatom njemačke europučanke Ursule Röschen/Ružice von der Leyen na čelu Europske komisije, a ova se isprsila govorom o „suverenističkijoj“ Uniji u odnosu na ostatak svijeta, ali i svoju dosadašnju politiku, u nedjelju kasno poslijepodne po europskom vremenu iz SAD-a je prasnula (ne)očekivana petarda: Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. (81) se ipak povlači iz predsjedničke kampanje. Time se ne samo Amerika vratila u 1968. godinu – kada je to u isto tako kritično vrijeme finiša kampanje učinio Lyndon Baines Johnson, izazvao među demokratima dramatičnu podjelu te gurnuo republikanca Richarda Milhousa Nixona u Bijelu kuću – nego je i novi/stari proamerički EU u času prisiljen resetirati svoj global-politički kalkulator na kojemu su bila samo dva moguća predsjednička pobjednika u SAD-u: Joe Biden i Donald John Trump.
Zelenski se šokirao ishodom ankete ukrajinskoga Istraživačkog centra Razumkov: 44 posto Ukrajinaca iza linija bojišnice želi smjesta službene pregovore Kijeva i Moskve o prekidu rataNakon logičnog Bidenova povlačenja iz predsjedničke utrke za Bijelu kuću, jer psihofizički nije sposoban upravljati najmoćnijom silom na svijetu, puno toga više neće biti isto ni u SAD-u, ni u Europi, ali ni u ostatku svijeta. Pobijedi li Trump ili nekim nemogućim inženjeringom zamjenski demokratski kandidat/atkinja. Npr. Kamala Devi Harris, aktualna potpredsjednica SAD-a, koju predlaže sâ Biden, ali ne i neki važni stranački ljudi. Vrijeme će pokazati je li već kasno za izglednu Bidenovu zamjenu u predsjedničkoj utrci u kojoj je Trump u prednoti.
U tom je kontekstu smiješno odjeknula par dana ranije opčinjenost dijela hrvatskih medija činjenicom da je „od svih hrvatskih eurozastupnik samo DP-ov Stephen Nikola Bartulica glasao protiv izbora Von der Leyen na drugi mandat. Režimsko je medijsko tv-oko puštalo Bartulicu da se prsi zaslonom kao da je riječ o nečemu krucijalnom i kao da je Bartulica nekomu i za nešto jako važan. A nije. Uopće nije. Da nije bilo onog, je li, skupocjenog Ferrarija kojim ga je u izbornoj noći pokupio ispred DP-ova stožera kriminalac osuđen za pokušaj ubojstva, pa trokatne „vikendice“ s okućnicom na Prviću, vrijedne 300.000 eura – zbog koje mu navodno majka pomaže prehraniti šestočlanu obitelj – Bartuličin glas za ili protiv Von der Leyen ne bi bio vrijedan spomena.
Neprofesionalnim medijima u tzv. sezoni kiselih krastavaca i jedan je prepotentni vjersko-konzervativni Bartulica – vijest. „Najavio sam već ranije“, važno je govorio u kameru, „da ću glasati protiv.“ EU-om su, je li, već od te najave u domaćim medijima naprasno zavladali veliki strah i neizvjesnost. Veći no da se metar i žilet visoka talijanska premijerka Giorgia Meloni s ekstremistički desnom Braćom Italije, odnosno europski socijalisti i zeleni nisu dali skloniti na palac gore drugomu mandatu Von der Leyen. Bez čega bi stara/nova čelnica Europske komisije i europučani mogli svirati u neku stvar. Meloni će imati što objašnjavati svojim stranačkim radikalima, koji žare i pale političkom scenom na Apeninskom poluotoku, uđe li u novovladajuću tzv. neprincipijelnu eurokoaliciju u Bruxellesu s europučanima, socijalistima i zelenima. Ne uđe li, zašto je onda podržala političarku koju je inače rušila, pa se iz komotne pobjedničke političke pozicije preselila u gubitničku.
Prioriteti s obiju strana Velike bare bit će podložni resetiranju o kojem je za sada pretenciozno govoritiJe li neusporedivo važnija i utjecajnija od Bartulice osnivačica ekstremista Braće Italije – sestara nema, Giorgia Meloni je jedina sestra, alfa mater? – osuđena sljedećih pet godina na voajersku poziciju u odnosu na manje-više istu politiku šefice Europske komisije, s kojom se nije slagala? Von der Leyen je provela neznatne korekcije eda bi se, je li, zadovoljilo tzv. programskih prioriteta podupirućih skupina socijalista (nova socijalna Europa, partnerstvo za mir, sigurnost i razvoj, etc.), zelenih (zelena tranzicija, LGBTIQ prava, itsl.), ali i liberala iz kluba Renew Europe, koji su je također podržali.
Protivljenje i potpora drugom izboru Ursule Röschen/Ružice von der Leyen za predsjednicu Europske komisije uvelike je bio lakmus uistinu sve dramatičnijih promjena na političkom reljefu Starog kontinenta. Neki jučer uvjerljivi polit-ideološki pobjednici čak i u zemljama eurounijske tzv. prve brzine – njemački kancelar Olaf Scholz (SPD) i Emmanuel Macron (Preporod) u Francuskoj postali su katastrofalni luzeri za pokriti se ušima po glavi zbog sramote i političkog neuspjeha – više neće biti jezičac na vagi europolitike. Doduše, Von der Leyen je u programskom govoru bila naglasila kontinuitet u ključnim politikama u odnosu na sigurnost Europe i konkurentnost na globlnom tržištu, ratna žarišta u Ukrajini i na Bliskom istoku, u odnosu na SAD i NATO, etc., međutim, reagiranja su na taj govor potvrdila znatnu polariziranost novog saziva Europarlamenta što će nedvojbeno imati odraza na njegovu učinkovitost.
Neki kompromisi i stranački dogovori, pa i o izboru nove/stare šefice Europske komisije – potvrda mogućega što u nacionalnim politikama nije moguće? – ne moraju i nisu predznak kompromisa i dogovora, koji će se postizati ili se neće postizati među političkim skupinama u Parlamentu. Ali itekako jesu predznak činjenice da Von der Leyen više neće imati dosadašnju komotnu poziciju za kormilom eurounijske tzv. obitelji, jer u pravilu nema sreće s malom barom punom krokodila. Sve što je rekla u svom govoru – bez obzira na potporu i protivljenja predloženoj politici EU-a – jamačno će već od kraja godine pasti u gusto sito valorizacije bude li Donald John Trump 5. studenoga 2024. pobijedio na predsjedničkim izborima u SAD-u.
Nije bila bez vraga sva ta užurbanost, komešnje i hitnja sljemenskog činovništva na objema bruxelleskim adresama, lipanjski ad hoc sastanak u Švicarskoj „o miru u Ukrajini“ (bez da se pozvalo i Ruse kao najmoćniju zaraćenu stranu o kojoj ovisi i globalna sigurnost planeta, sic transit), NATO-ov summit u Washingtonu, dogovori o novcu i oružju kijevskom režimu prije no što možebitno o tomu bude odlučivao Trump… Strah od Trumpova dolaska na vlast – ne samo u SAD-u nego i kao „glavnog i odgovornog“ za stanje života i smrti u cijelom svijetu – nije samo noćna mora ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom i onima oko njega već i puno, puno šire, koji su (ne)posredno sudjelovali u gospodarskom i ratnom neredu u svijetu. „Baš nas briga za Trumpa, mi ćemo nastaviti tijesne odnose sa SAD-om, a on, ako može, neka zaustavi rat u 24 sata kako je najavljivao“, vidljivo unezvjeren pametuje Zelenski. Kasnije će promijeniti ton kad je čuo da je predsjednik Biden obolio od korone.
Vrlo je izgledno i to da će se postaviti pitanje odgovornosti za više od pola milijuna mrtvih i ranjenih Ukrajinaca, za desetak milijuna raseljenih po inozemstvu od kojih će se malo tko vratiti te za temeljito razorenu zemljuNesvjestan valjda kako u slučaju da se „slon u staklariji“ najesen useli u Ovalni ured Bijele kuće, Zelenski i njegovi od povjerenja više nikomu neće trebati. Vrlo je izgledno i to da će se postaviti pitanje odgovornosti za više od pola milijuna mrtvih i ranjenih Ukrajinaca, za desetak milijuna raseljenih po inozemstvu od kojih će se malo tko vratiti te za temeljito razorenu zemlju, čiju obnovu, kredite, kešovinu i uništeno oružje Ukrajinci neće biti kadri platiti ni novcem niti žitom čak sljedećih 100 godina. Jer, Volodimir Zelenski – gotovo dnevni gost Ursule Röschen/Ružice von der Leyen i njezinih EU-istomišljenika, pa i Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. te svih (ne)mogućih europskih/svjetskih sastanaka – najveći je krivac za ukrajinsku tragediju i njezine globalne posljedice budući da je mogao, a nije želio izbjeći rat s Rusijom.
Slušao je nemoralne ratne huškače s proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada – među njima Joe Bidena, Von der Leyen, Olafa Scholza, Emmanuela Macrona, Charlesa Yves Jean Ghislaine Michela, Josepa Borrella Fontellesa, Jensa Stoltenberga, političke patuljke iz pribaltičkih triju državica, proturuske jastrebove iz Poljske, Češke… – koji će mu sutra kukakvički okrenuti leđa i dignuti palac gore SAD-ovom dogovoru s Moskvom o obustavi rata, miru i podjeli Ukrajine bez da se njega išta pita. Taj recept nije ništa novo, povijesno je provjeren širom svijeta.
U okolnostima oštrih podjela u Europskom parlamentu na rastuće pobornike povratka tzv. Europe nacija i tzv. proeuropske centriste, čije se politike razlikuju i na pitanjima rata u Ukrajini, Von der Leyen će biti na ozbiljnoj kušnji. Trebat će joj znatno više mudrosti i političke okretnosti eda bi iskormilarila eurounijskom arkom između oštrih hridi izazova koji u prošlom sazivu nisu bili aktualniji no danas, i osobito sutra. Predsjednica europskih socijalista i demokrata, Španjolka Iratxe Garcia Perez, stoga nije bez razloga istaknula da je prijeko potrebno „podići branu krajnjoj desnici“ na Starom kontinentu budući da je povijesno dokazano da tzv. Europa nacija razultira krvoprolićem.
Socijalisti i demokrati su uvjetovali potporu drugomu mandatu Von der Leyen i primjenom politike protiv nejednakosti žena i muškaraca, time da se nasilje nad ženama uvrsti na EU-ovu listu zločina, da se odlučno ustane protiv reakcionarnih snaga što se bore protiv zelenih politika, dehumaniziraju migrante i žele smanjiti prava LGBTIQ zajednice. Kako je također izvijestila Hina, čelnik francuskoga radikalnog Nacionalnoga okupljanja Jordan Bardella i predstavnik europarlamentarne grupacije Patrioti za Europu tvrdi nešto drugo: „Europski izbori u lipnju su osnažili patriotske snage na kontinentu, što znači da „Europljani žele čuvati svoj identitet i demokraciju, da se protive ekološkim kaznama u poljoprivredi, žele snažniju zaštitu svojih granica i ne žele više birokracije“. Zato je pozvao na glasanje protiv drugog mandata Von der Leyen za koju drži da nije politički kapacitet za voditi Uniju još jedan mandat.
„Uvijek ću braniti slobodu, međutim, ta sloboda ne podrazumijeva agresiju“, kazala je Von der Leyen u odgovoru na često radikalno suprotstavljene istupe u raspravi. „Europarlamentarni zastupnici ne trebaju djelovati deranjem, nepoštivanjem i nasiljem, ne jačanjem podjela, nego njihovim prevladavanjem dijalogom. Vrijeme je da se demokratske snage ujedine i idu zajedno naprijed, jer je toliko toga više što nas ujedinjuje nego razjedinjuje.“ E sad, budući da je s 401 od 707 glasova ipak osvojila drugi mandat na čelu Europske komisije za sljedeće petogodišnje razdoblje, Ursula Röschen/Ružice von der Leyen je na potezu. Pokazati što uistinu (ne) može. Svaki će se njezin potez promatrati elektronskim sitnozorom.
Hrvatski eurozastupnik Tonino Picula (SDP), koji se nije proslavio u prošlomu mandatu, sklon larpurlartizmu činovničke vokcije, apriorni je optimist bez pokrića: „Očekujem od nove Europske komisije da će uspješno promovirati EU kao protagonista globalne politike. Najavljeno je da će Komisija – koja je djelovala od 2019. godine – biti tzv. geopolitička komisija, a ispostavilo se da su geopolitičke okolnosti znatno više djelovale na samu Komisiju i EU, nego što je ona uspijevala uspješno artikulirati neke svoje interese“. Pobijedi li pak Donald Trump na izborima u SAD-u, a mala je mogućnost da neće, jamačno će se znatno, ako ne i iz temelja, promijeniti cijela programska arhitektura o kojoj „autoritativno“ sada zbore Von der Leyen te njezini istomišljenici i oponenti. Prioriteti s obiju strana Velike bare bit će podložni resetiranju o kojem je za sada pretenciozno govoriti.
Glede&unatoč, osim Bidenovog povlačenja iz predsjedničke utrke u SAD-u, dvije su vijesti upravo privukle javnu pozornost. Prva je ta da se Zelenski šokirao ishodom ankete ukrajinskoga Istraživačkog centra Razumkov: 44 posto Ukrajinaca iza linija bojišnice želi smjesta službene pregovore Kijeva i Moskve o prekidu rata, 21 posto ih je neodlučno, 35 posto protiv, a 46 posto ih drži da „nije sramota odbiti vojnu službu“. Druga vijest: Zelenski se obratio Donaldu Trumpu, čestitao mu predsjedničku nominaciju, osudio pokušaj atentata i navodno dogovorio osobni sastanak. Trump je pak na mreži Truth Social objavio da je „imao jako dobar razgovor“ s ukrajinskim predsjednikom te obećao da će „okončati rat Kijeva s Moskvom i prije no što u siječnju preuzme dužnost, ako pobijedi na izborima 5. studenoga“. Dakle, odnosi globalnih snaga se mijenjaju brže no što se moglo očekivati, a „tvrdokorni“ Zelenski više nije tako „tvrdokorno“ za tzv. rat do posljednjeg Ukrajinca!?
Puno je tog bilo pogrešnoga i kardinalno loše predviđenoga s obiju strana. Pokazalo se da niti su Rusi sposobni za pokoriti tu najveću europsku zemlju nekakvim blitzkriegom u tzv. denacifikaciji niti je proamerički tzv. kolektivni Zapad – sa svim nevjerojatnim polit-ekonomskim i inim tzv. sankcijama – kadar pobijediti Rusiju u Ukrajini. Rusija se politički, ekonomski i vojno reorganizirala za dugotrajan rat u kojemu ne smije izgubiti, a proametički je tzv. kolektivni Zapad sve manje spreman pritiskati svoje stanovništvo da to plaćaju krizama i padom životnog standarda, jer „Ukrajina mora pobijediti“.
Novoustrojeni EU itekako već ima o čemu misliti. Uz Von der Leyen, koja više neće biti jastrebica kakvom se deklairala, i Stoltenbergov nasljednik u NATO-u Mark Rutte imat će razloga podrezati militantna krila. Ono što im je jučer bila glavna politička/operativna tema, već danas nije. Sutra će biti još manje. Tim više jer, postane li Donald Trump 47. predsjednik SAD-a i ostvari li svoju prijetnju – „Amerika više neće Europljanima plaćati obranu, dapače, nahuškat ću Ruse da ju napadnu“ – od europske politike Von der Leyen možda više neće ostati ni kamen na kamenu. Nije za zanemariti ni ojačan „proruski“ utjecaj u Europskom parlamentu. Po svoj prilici, odnosi globalnih snaga se mijenjaju brže no što se očekivalo.