Kad te netko član obitelji napusti ostaju uspomene. Zdravko Tomac,brat od moga dide, napustio nas je 4. siječnja ove godine.

Kako ga pamtim? Prije svega kao dobrog  čovjeka, našeg Brođanina. Da  li su ga svi voljeli? Nisu, ali da ga je puno ljudi cijenilo, to da. Osobno nikad nisam shvatio, i nikad ni neću, zašto je toliko desno otišao u svom političkom svjetonazoru.

Za vrijeme domovinskog rata pružio nam je sklonište u Zagrebu. Od tad pamtim da je volio ćevape i sve što šećeraši ne smiju, a sam je imao šećer. Meni je tad bilo da samoo vidim Sanju Doležal, tadašnjeg vokala Novih fosila, koja je živjela u blizini njegovog stana.  Pamtim ga kao čovjeka neopterećenog moći, koja proizlazi iz funkcija koje je obnašao. U mladosti se bavio u Slavonskom Brodu kajakaštvom i bio je uspješan stolni tenisač.



Slavonski Brod je volio na svoj način. SDP  je počeo rasti kad ga je SDP kandidirao za predsjednika. Uvijek je bio gospodin. Da sam dijelio njegove kasnije desne političke stavove, koji su bili njegovo pravo, nisam. Mnogi ga zbog toga osuđuju, ali nekog sudit na osnovu osobno vlastitog pozitivnog ili manje  negativnog stava, a šute kao samodopadna papirnato plišana roda.

Dok je obnašao visoke funkcije nisu ga pratili tjelohranitelji. Dolazio je u jedan od naljepših Brodskih naj kvartova s dušom, u Blok B, bez pratnje koja mu je bila propisana 90- ih po službenoj dužnosti. Nije ih volio, nego bi ih ostavio da ga paze podalje od njega. Tad su ga smatrali većinom   prihvatljivim komunjarom koji voli Hrvatsku.

Pamtim ga iz bolnice Fran Mihaljević kad mi je došao u posjetu. Nisam mu mogao reći ni  zdravo, kao ni ništa. On me pogledao pogledom punim empatije i tad mi je na neki način vidno šokiran pokazao  da je u njemu tuga. Šutili smo obojica.

2017- e zadnji put sam ga vidio kad je došao na pogreb moje bake autobusom. Tad smo podjednako spori bili u koloni do obiteljskog groba. Teško je već tad hodao, ali uspio je do kraja ostati na nogama. Šećer mu je narušio vid, ali do kraja je ostao aktivan. Živio je i volio svim srcem svoju zemlju. Rodoljublje i domoljublje mu je bila pozitivna osobina, ali nekad pretjerani nacionalizam - ne. Nažalost u njegovim izjavama se isprepretalo sve troje s tedencijom na ovo manje dopadno zadnje.

Šah je volio kao i ja, a da li sam ga ikad uspio pobijediti. Nisam.

Doći će jesen bez uvelih grana,
Bez kiše, bez tuge, bez vina će doć.
Gle, ona neće imati danā:
Imat će samo jednu noć!


Crnu će zimu vrijeme nam dovuć,
Al snijeg te zime neće past;
Zemlju će sunce u proljeće povuć,
Al ono neće sjat i cvast.


Sasvim ko zima i ljeto će minut;
I godine prazne tako će teć,
I sunce ti neće nikada sinut –
Ni riječi nećeš na to reć.




Zadnje dvije  njegove knjige koje sam pročitao je Zagrebačka kriza i Memoari.  Ostale su mi bi bile nečitljive, zbog  političkog habitusa u pisanju koji je govorio sve kontradiktorno onome što je do tad bio. On je odlučio  pisati i bio je plodonosan pisac kao i političar, sviđalo se to meni ili ne. Nažalost sve manje Brođana živi u Slavonskom Brodu, a on je bio naš kako su ga zvali „Gumeni“, legendarni Brođanin. Znam iz priča da je jako volio Grgu. Uspješnog  dugogodišnjeg ravnatelja bolnice Ivana Grgića; izvor: https://arhiva.bolnicasb.hr/povijest_5.htm

Istina  je da punio dvorane i dok je bio komunist, a još više kad se približio crkvi i desnici.

Puno knjiga je objavio i iza sebe ostavio bogat životopis

https://hr.wikipedia.org/wiki/Zdravko_Tomac

Bio  je i  otišao u legendu, bio je naš Brođanin Zdravko Tomac (Garčin24. svibnja 1937. – Zagreb4. siječnja 2020.). P

Kao čovjek bio je komunikativan i skroman, uvijek raspoložen za razgovor, a nikada mu - unatoč dugoj političkoj karijeri - nitko nije zamjerio bogaćenje, nepoštenje ili korupciju. Pamtim ga kao jednostavnog čovjeka, kojem odjeća, obuća, pa ni čarape da budu uparene, nisu bile važne. Uostalom odijelo ne čini čovjeka.

Transformacija od teista do ateista, pa opet do teista, nije mi baš bila jasna. Ne treba ga suditi po tome. To je bila njegova intima, koju je javno iznosio ili svjedočio. Uostalom što je kod nas politika? Kavanska  ljevica ili desničarsko  pisanje slova U? Zdravko Tomac, nije imao vile, jahte, afere, skupe aute. On je imao jednostavnost koja je nama promatračima djelovala ponekad jako komplicirano.

Zbogom čika čikice kako bi moja mama rekla.