Poljoprivrednici će morati mijenjati pristup proizvodnji ako žele opstati na tržištu.
Dobar dio poljoprivrednika ovu godinu neće pamtiti po dobrom. Ekstremno visoke temperature ostavile su nezabilježene posljedice na određene kulture. Poljoprivrednici iz Slavonije izvještavaju da će kukuruz vršiti s nikada manjim postotkom vlage u zrnu, uništeno je oko 80 posto uroda šećerne repe…
“Procjenjuje se kako su suša i visoke temperature dovele do smanjenja prinosa kod jarih kultura od 30 do 90 posto, a kod ozimih do 30 posto. Ove godine su najviše stradali kukuruz, suncokret, soja i šećerna repa prvenstveno zbog iznimno visokih temperatura i suše iako je i pojava tuče značajno utjecala na prinose ovih kultura”, sažima situaciju profesorica Irena Jug sa Zavoda za biljnu proizvodnju i biotehnologiju osječkog Fakulteta agrobiotehnoloških znanosti.
Žale se i vinogradari kojima bi suša i sunce trebali ići na ruku, no ne i ekstremne kakve smo imali ove godine. Mnogi kažu kako su im prinosi manji kao i kakvoća grožđa, a u berbu se nikada nije išlo ranije.
Sve je to novo normalno. Vremenske nepogode uzrokovane globalnim zagrijavanjem iz temelja mijenjaju najvažniju proizvodnju na svijetu, onu hrane. Poljoprivrednici koji neće mijenjati svoj pristup proizvodnji jednostavno neće moći opstati na tržištu.
Hrvatska poljoprivredna proizvodnja bit će posebno pogođena iz više razloga. Nalazimo se na području koje je među najizloženijim utjecaju klimatskih promjena. To zahtjeva potpuno nove metode, prakse i tehnologije sadnje i uzgoja, a na koje dobar dio domaćih poljoprivrednika nije spreman.
Podaci Ujedinjenih naroda za 2018. i 2019. kažu da su površinske temperature od druge polovice 19. stoljeća u Europi porasle za gotovo 2 °C, što je oko 0,9 °C više nego u ostatku svijeta.
“Procjenjuje se da će postojati jasna geografska podjela sjever-jug. Zemlje unutar južne Europe bit će više pogođene globalnim zagrijavanjem od zemalja sjeverne Europe. Očekuje se da će zbog klimatskih promjena do 2050. godine prinos trenutačnih poljoprivrednih kultura u Republici Hrvatskoj biti smanjen 3 do 8 posto.
Vezano za stočarstvo, klimatske promjene i povećanje sušnih razdoblja, vjerojatno će utjecati na smanjenje proizvodnje mlijeka, kvalitetu proizvoda i smrtnost životinja, njihovo reproduktivno zdravlje i porast osjetljivosti na bolesti. Također, utječu na razvoj pčelarstva, proizvodnju meda i ostalih vezanih proizvoda”, stoji u Studiji utjecaja klimatskih promjena na poljoprivredu koju je Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) objavio 2022.
Modeli Državnog hidrometeorološkog zavoda, koji se navode u istoj studiji, predviđaju da će do 2040. prizemna temperatura u Hrvatskoj rasti između 1,1 i 1,2 °C, a u razdoblju do 2070. srednja temperatura zraka najviše do 2,2 °C. Do 2070. pak količine oborina bi se u svim dijelovima Hrvatske i u svim sezonama, osim zimi, trebale smanjiti.
Ove projekcije i znanstveni modeli samo potvrđuju ono što već neko vrijeme živimo. Klima na koju smo navikli se mijenja, a globalno zagrijavanje uzrokuju sve ekstremnije vremenske uvjete. Samo lani domaći poljoprivrednici prijavili su štete od prirodnih nepogoda u iznosu od 589 milijuna eura.
Profesorica Jug objašnjava da su, prema trenutačnoj situaciji, što se tiče poljoprivredne proizvodnje, najranjivija područja obalni dijelovi i istok Hrvatske. “Međutim, i središnji i zapadni dio također su izloženi ekstremnim prilikama”, kaže. Navodi i da su sve biljne vrste, a posebno one koje služe za konzumaciju, osjetljive na klimatske ekstreme iako, ističe, neke biljne vrste, zbog svoje anatomije, lakše podnose uvjete poplavljenosti, toplinskih valova i suše.
Jug: Postoji realna mogućnost uzgoja dvije ili više različitih kultura – poslije žitarica i krumpira uzgojiti kukuruz ili soju u istoj godini.
“Visoke temperature dobro podnose kserofite koje su otpornije od mezofita, a od poljoprivrednih biljnih vrsta najotpornije su termofilne vrste: sirak, kukuruz, riža, pamuk, suncokret, soja… Pšenica, ječam, raž i rajčica su najosjetljiviji na visoke temperature i u vegetativnoj i reproduktivnoj fazi, kukuruz i pamuk u fazi oprašivanja i cvatnje te nalijevanja zrna kod kukuruza, a leguminoze su najosjetljivije u reproduktivnoj fazi razvoja”, objašnjava Jug.
No nije sve tako crno. Kako navodi profesorica s osječkog Fakultet agrobiotehničkih znanosti, posljedice klimatskih promjena mogu biti i pozitivne.
“Mogla bi se povećati produkcija usjeva i kultura kojima pogoduju visoke temperature kroz povećanu brzinu fotosinteze i bolju akumulaciju ugljika te potencijalno imati više žetvi tijekom godine. Postoji i realna mogućnost uzgoja dvije ili više različitih kultura – poslije žitarica i krumpira uzgojiti kukuruz ili soju u istoj godini. Pozitivna je i mogućnost proširenja uzgojnog područja kao i uzgoj tropskih i suptropskih kultura na područjima na kojima to do sada nije bilo moguće”, ističe.
Pitamo je stoga hoćemo li uskoro u Hrvatskoj uzgajati banane, jedno od najomiljenijeg voća koje potječe iz tropske jugoistočne Azije, čiji je uzgoj do nedavno bio nezamisliv, a čija stabla sve češće viđamo u vrtovima kuća kontinentalne Hrvatske. Profesorica Jug odgovara da ne samo da ćemo vjerojatno moći uzgajati banane, već niz drugog tropskog voća, pa čak i ananas.
“S obzirom na to da se klima mijenja te da u kontinentalnom dijelu, posebice istočnoj Hrvatskoj, polako gubimo obilježja sva četiri godišnja doba, uz pojavnost iznimno visokih temperatura čak i u zimskom periodu (u odnosu na prosjek), zatim u Dalmaciji i na otocima, u Istri…, velika je vjerojatnost kako će se otvoriti neke nove mogućnost uzgoja tropskih kultura poput manga, kiwana, banana, ananas, žute lubenice i drugih vrsta voća kao i batat, liči, kabocha tikve, kumkvata, stevije i drugih.
Iako treba imati na umu kako pojava nižih temperatura tijekom vegetacije i nedovoljna količina vode mogu biti pogubne i za njihov uzgoj. Prednost uzgoja ovih kultura je u činjenici da trenutno u našem agroekološkom uzgojnom arealu ove kulture nemaju prirodnog neprijatelja što doprinosi boljoj kvaliteti proizvoda posebice ako nisu primijenjeni razni pesticidi”, tumači profesorica.
Na sve ovo domaći poljoprivrednici moraju biti spremni. Kako upozorava profesorica Jug prošlo je vrijeme u kojem smo mogli planirati tehnologiju proizvodnje koja se temelji na dugogodišnjem iskustvu i tradiciji.
“Danas je uspješan poljoprivredni proizvođač onaj koji je na vrijeme prihvatio da je nužna prilagodba tehnologije, praćenje meteoroloških prognoza, cjeloživotna edukacija i informiranost o novim tehnikama i tehnologijama. Koliko će poljoprivredna proizvodnja biti isplativa i održiva uvelike će ovisiti o spremnosti poljoprivrednih proizvođača na usvajanje novih praksi kojima će proizvodnju prilagoditi novonastalim klimatskim uvjetima”, ističe.
Pritom, naravno, naglašava Jug, ne postoji univerzalni recept za uspješnu poljoprivrednu proizvodnju jer svaki agrotehnički zahvat, odabir kultivara, rok sjetve, odnosno sadnje i ostalo, značajno ovise o agroekološkom uzgojnom području koji je definiran vegetacijskim proizvodnim čimbenicima te sukladno tome treba planirati i prilagođavati uzgoj i proizvodnju.
“Strategija prilagodbe trebala bi se odvijati istovremeno u dva smjera. Jedan smjer je pravilan odabir kultivara (hibridi i sorte) koji su tolerantniji na ekstremne uvjete posebice izbor kultivara koji imaju potencijal veće iskoristivosti vode uz ostvarivanje većih prinosa. Drugi smjer je odabir adekvatne agrotehnike primjerene tipu tla s njegovim svojstvima i klimatskim uvjetima agroekološkog uzgojnog područja kao i primjena ostalih tehnologija s ciljem prilagodbe klimatskim promjenama”, ističe profesorica Jug.
Suvremena tehnologija i kontinuirano učenje postat će nezamjenjiv dio posla proizvođačima hrane. Bez toga djelatnost koja se tradicionalno sporo mijenja i teško prihvaća promjene teško da će ostvarivati dobre rezultate i prinose. Bez navodnjavanja, staklenika, plastenika, pažljivog biranja hibrida i sorti, brige o tlu, bavljenje poljoprivredom neće biti moguće. A to su i inače velike boljke poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj.
Navodnjavamo manje od tri posto ukupno obradivih površina, a pod staklenicima i plastenicima imamo samo 658 hektara površine. Nismo još uveli ni osnovne poljoprivredne mjere, a već su nas zaskočile one daleko zahtjevnije. Ako ih ne uvedemo nema dileme, naša će se nedostatnost u hrani samo povećavati.
