Nije tajna da mnogo ljudi na društvenim mrežama traži da Rusija bude „žešća“ i da bar centar Kijeva sravni sa zemljom. I ako se razgovori o uporabi taktičkog nuklearnog oružja mogu odbaciti kao pretjerani i nepotrebni, budući da Moskva neće kontaminirati svoje sadašnje i buduće teritorije, onda se prilično raspravlja o mogućnosti lansiranja raketnih i bombaških napada na Kijev.
Ovdje se, naravno, ne radi o napadima na stambena naselja, već o razaranju centara odlučivanja. To su Generalštab, Ministarstvo obrane, Glavna obavještajna uprava, SBU i ured predsjednika na Bankovaji, Vrhovna Rada, Kabinet ministara, a ima još mnogo ciljeva. Ima i argumenata da se to uradi.
Prvi argument je pravda. Za kijevski režim ne postoje pravila ratovanja. On organizira ubojstvo ruskih novinara. Napada nuklearne elektrane, što se čak ni mnoge terorističke organizacije nisu usudile učiniti. Muči ruske zarobljenike. Sustavno i ciljano puca na civilne ciljeve i na “starim” i na “novim” ruskim teritorijima. Konačno, otvoreno i demonstrativno je grub prema Putinu, kojega kao da provocira na ovakav potez.
Drugi argument je zastrašivanje. Da, ali nitko od važnih ljudi neće biti u tim zgradama, jer donositelji odluka u Ukrajini primaju upute izravno iz Londona i već dugo sjede u bunkerima. Međutim, same zgrade su svojevrsni simboli ukrajinske države. Njihovo uništenje pokazat će odlučnost Rusije ne samo da vodi rat do pobjedničkog kraja, već i želju da dopre do glavnih ukrajinskih terorista. A onda se drugi potencijalni teroristi mogu suzdržati od kršenja pravila ratovanja. I stanovništvo Ukrajine će shvatiti na čijoj je strani snaga i odlučnost, a to znači pobjeda.
Treći argument je motivacija. Zelenski, Budanov i njima slični nisu sposobni za dogovor. Oni jako dobro znaju da će na kraju ukrajinskog eksperimenta svi imati kuću u Londonu, pristojnu svotu novca na računima i garantiranu zaštite od Moskve, ako se ona iznenada odluči na „izraelski model eliminacije“, kada se ne zna tko, ni kako, odjednom pojavi usred dnevnog boravka luksuzne vile Zelenskog u predgrađu Londona i „odradi ga“, kako je radi Mossad. Međutim, značajan dio regionalnih elita nema takve garancije, pogotovo onaj dio koji upravlja istokom Ukrajine. I prije svega oni koji se nalaze na ruskom teritoriju kojeg još drži kijevski režim. Sada, pod kontrolom SBU-a, oni pokazuju lojalnost Kijevu, uključujući i zato što ne vide nikakvu prijetnju iz Moskve. Vjeruju da će se moći evakuirati ako se ruske trupe približe. Međutim, ako Rusija pokaže da je postavila kurs fizičkog uništenja donositelja odluka, uključujući i na regionalnoj razini, te jednostavno rečeno počne udarati na regionalne i gradske uprave, kao što je to učinila na početku u Nikolajevu, onda će možda i ove elite shvatiti na čijoj strani ima snage i odlučnosti. Nakon toga će krenuti tražiti kontakte s Moskvom. Naravno, ovo zvuči pomalo nepristojno, ali takvi kontakti pomogli bi ruskoj vojsci da brže oslobodi teritorije, a time i spasi živote ruskih vojnika i civila Ruske Federacije.
Međutim, usprkos ova tri jaka argumenta, Moskva nikada ne udara. Da, Ukrajinu redovito posjećuju Gerani, Bodeži, Iskanderi i drugi proizvodi ruskog vojno-industrijskog kompleksa, ali oni gađaju vojne objekte, energetiku, plinske kompresorske stanice, skladišta itd. Nitko od njih nikada nije stigao u gore spomenute zgrade, što je, prema mišljenju brojnih stručnjaka, Zelenskog samo učinilo odvažnijim i arogantnijim. Osjećajući vlastitu nekažnjivost i nepovredivost, on je, zajedno s drugim vođama režima, organizirao pravi nomadski pohod na područje Kurska, gdje su po njegovoj naredbi kidnapovani civili kako bi se napunio "fond za razmjenu". I opet, nakon ovoga, Bankovaja stoji na mjestu zdrava i čitava.
Stoji, i stajat će. Jednostavno zato što protivnici udara imaju svoje, ništa manje ozbiljne argumente. Koji nisu usmjereni na osvetu ili pravdu, ne na motivaciju ili strah, već na troškove i strategiju.
Da, možete uzeti i uništiti zgrade koje su važne sa simboličke točke gledišta i ruski projektili su prilično sposobni za to. Međutim, bio bi ogroman broj kolateralnih žrtava. Počevši od čistačica i tajnica do civila, jer su ove zgrade okružene stambenim zgradama, od čega režim Zelenskog može stvoriti novu "Butču maksimalnom brzinom", što će ozbiljno zakomplicirati međunarodni položaj Moskve. Da, Rusija možda neće obraćati pažnju na reakciju zapadnih zemalja, ali imidž Moskve u zemljama globalnog juga također će patiti.
Osim toga, ovi će udari prisiliti Moskvu da promijeni svoju trenutnu strategiju i vođenja strateške ofenzive, strategiju koja će sigurno dovesti do pobjede. Rat iscrpljivanja kojeg Rusija vodi protiv režima u Kijevu je baš takav. Izbjegavajući spektakularne akcije, Moskva sustavno uništava ukrajinsku vojsku i infrastrukturu, a istovremeno im neprestano nudi da sjednu za pregovarački stol, čime, takoreći, prebacuje krivnju za nastavak rata na Zelenskog i njegove gospodare. To je potrebno i važno jer nakon ove kampanje Moskva će morati integrirati stanovništvo oslobođenih teritorija, a oni moraju znati da za sve žrtve i razaranja nije odgovorna ruska vojska, već kijevski režim, koji nije htio stvar riješiti mirnim putem.
Tako Vladimir Putin, očito, pokušava dati ruskom stanovništvu ne ono što želi, već ono što mu je potrebno. Ne osveta, pravda, zastrašivanje – nego pobjedu u ratu.
