Prije godinu dana, 14. lipnja 2023, umro je Jerko Zovak, osnivač i urednik internetskog portala sbplus, preimenovanog u sadašnji plusportal, jedno od ponajbojih pera modernog brodskog novinarstva. Tim povodom, i bez uvrštavanja standarnog, klišetiziranog, nabrajalačkog podsjećanja na činjenice iz negove biografije, ratni put, poslovne poteze, organizacijske sposobnosti, karijeru, karakterne crte, moralnost, političke ambicije i društveni angažman, želim u ovom kratkom sjećanju, tek spomenuti i izdvojiti upečatljive odlike njegove energije novinskog pisca: živopisni spisateljski stil; snagu argumentiranja, beskompromisnost u stavovima, jedinstveni način polemiziranja i polemičnosti i profesionalni integritet.
Mora se ipak primjetiti da je novinarska izvrsnost koju je posjedovao, katkada bila zasjenjena purističkim ocjenama štrebera, ali i objektivnih kritičara, o njegovim političkim ambicijama, o čestom stajanju na stranu gradskih moćnika, o otvoreno lijevim ideološkim opredjeljivanjima i stavovima kontra nacionalizma i desnila ultrakonzervativnih i neoustaških snaga. U svojim drskim, provokativnim i znalački napisanim kolumnama, prepoznatljivog stila, hrabro je plivao kao manjinaš i debunker u ustajaloj političkoj močvari punoj bigotnih, zlobnih, mentalno skučenih, podmuklih i lažljivih krokodila. Zbog manjka odlučujućih i pravovremenih prosudbi i tvrdoglavog nepristajanja na popuštanje i otklone od prvotno napisanog, znao bi često verbalno izgristi i nedužne oponente. Bila je to destruktivna, kontroverzna karakteristika koja je umanjivala njegovu novinarsku objektivnost i utjecaj. Usprkos svim svojim nesumnjivim talentima i postignućima, njegova nepopustljivost, i sukobi s neistomišljenicima, nametnuti su ga od dijela javnosti, naročito od strane prosječnika, kao turpitudo. A u biti, Jerko Zovak bio je sve, samo ne prosječan i banalan. Bio je previsok za lokalne novin(ar)ske patuljke, koji mu nisu bili ni do gležnja, čiji su mozgovi mogli stati u đepić za sat na njegovim riflama.
Usred informacijskog ekosustava koji se brzo mijenja, Zovak je kao čovjek okupljanja i konstruktivne primjene znanja, kao praktičar i vođa, imao snagu i kreativnost uzgojiti otpornu biljku od portala, čija se otpornosr bazira na vještini. Metaforički, moglo ga se doživjeti kao internetskog vrtlara.
Pisao je do kraja svog života. Bio je posvećen žurnalizmu, strastven i uporan pisac i urednik. Pronalazio je zadovoljstvo, svrhu ili smisao u oblikovanju misli u rečenice toliko da je s tom aktivnošću nastavio takoreći do posljednjeg daha, stoički pomiren s galopiranjem neminovnog kraja. Kao takav jako nedostaje! Snažni inidividualist, on nema zamjene niti će ju, u ovoj uskoj varoši, po svemu sudeći, dobiti, jer eventualni nasljednici ne bi smjeli biti poput domaćih kukavica, nego atraktivni kritičari postojećeg, procijenitelji povijesti kao bolesti kao što je sam bio.
Danas mu, usprkos svim nedostacima, naročito nesuglasjima s iskrenim oporbenjacima u sferi politike, odajemo počast kao izuzetnom pojedincu koji je napisao pregršt dobrih tekstova i knjiga, čija riječ nije bila samo njegov poziv, već i njegova strast, ali nipošto ne kao njegovi adoranti, nego kao odgovorni ocjenitelji njegovih spisateljskih vrijednosti. Jerko Zovak nije samo ime koje se pojavljuje ispod naslova; on je sinonim za fajterstvo, specifični dignitet i neumornu predanost novinarskom poslu. U svijetu gdje su vijesti brže od svjetlosti, njegovo pero je bilo oštro i jednako brzo promjenama događaja, njegove riječi su bile moćne, njegove polemične reakcije pronicljive.
_________________________
